Serija “Seks i grad” svjetsku je slavu postigla pričajući o životu žena u New Yorku, o muškarcima, cipelama, brakovima, prevarama, potragama za doslovno svim i svačim. Utemeljena je na kolumnama Candace Bushnell, ali ipak se miljama odmakla od njezinih tekstova. Najdalje su ipak u tome otišli istoimeni filmovi, snimljeni tek za “zgrtanje love”, koji su doslovno omraženi među istinskim ljubiteljima serije.
No Bushnell je mirno trpala dolare na bankovni račun te i dalje pisala svoje. Tako je sada pred nama i dionica priče u kojoj su njezine junakinje – treba naglasiti da to nisu četiri prijateljice iz serije – zašle u šezdesete godine i stoga pitanje glasi: “Ima li još seksa u gradu?” (Znanje, urednica Ana Briški Đurđevac, prijevod Mirna Panjkota, 99. kuna). Na sreću mnogih, čak i skeptika koji cijelu famu oko “Seksa i grada” doživljavaju kao prijevaru, odgovor glasi: ima ga. Samo se za njega treba malo više pomučiti! Dakle, unatoč tome što se neke stvari u njenim pričama o ženama mogu činiti krajnje površnima, baš kao što se i život oko New Yorka ili negdje na padinama Los Angelesa čini miljama daleko od balkanske stvarnosti, autorici treba priznati da zna dijagnosticirati glavne probleme.
Ovog puta to su muke sredovječne dobi, one u kojima su poslovi završeni, ili su pred krajem, brakovi i ljubavi izgubljeni, djeca samostalna... Stoga se ona ovdje bavi problemima kao što su: nedostatak financijskih sredstava za normalan život, načinima na koji žene bivaju izigrane u određenim godina, prilagodbama na život sveden, jednostavno rečeno, na manje. A manje je svega: novca, muškaraca, divljenja, požude, šansi, prijatelja...
Seks je ovdje tek šlag na torti te knjiga zapravo nudi svojevrsni predah od nadanja. Čak je i umirujuće čitati kako i bogate (gledajući ih iz Zagreba) Amerikanke ostaju bez domova koje im oduzimaju banke, kako ostaju bez prijatelja čije živote ni američko zdravstvo ne uspijeva spasiti, kako postaju žene koje više nitko ne gleda... Nije neka utjeha, ali i malo ženu ponekad veseli.