Intervju: Daniel Rafaelić

Imamo filmove iz svih zemalja koje oplakuje Dunav

Foto: Marko Lukunić/Pixsell
Imamo filmove iz svih zemalja koje oplakuje Dunav
08.08.2023.
u 09:23
Kritičar i povjesničar filma novi je umjetnički ravnatelj Vukovarskog filmskog festivala
Pogledaj originalni članak

Sedamnaesti Vukovarski filmski festival održat će se od 24. do 27. kolovoza, s potpuno novim programom, novim vodstvom i na pet lokacija - dvije vanjske i tri unutrašnje. Vanjske su perivoj dvorca Eltz i Vukovarski vodotoranj - potpuno nova, nikad prije korištena lokacija. Ostaje dosadašnja forma festivala u smislu natjecanja igranog i dokumentarnog filma, novi direktor festivala je Darko Puharić, a novi festivalski umjetnički ravnatelj je filmski kritičar i povjesničar filma Daniel Rafaelić, s kojim razgovaramo o programu.

Na što ćete posebno paziti na funkciji umjetničkog ravnatelja, koji vam je primarni zadatak?

Fokusirao sam se na filmove koji gledatelja provedu kroz razna emotivna stanja, ali nakon kojih je on ipak pozitivnih misli i tako i razmišlja. Jako je puno filmova na festivalskom tržištu koji su tmurni, mračni, depresivni i, zapravo, meni savršeno nezanimljivi budući da se ne radi o iskrenosti nego o pozi. To su idealni proponenti kvaziumjetnosti, i kao takvi često nailaze na veliki otpor publike. Htio sam zato da se na filmskom festivalu radi ono što i sam naziv sugerira – slavi film, veseli se uz film, povremeno i tuguje – ali uvijek s tračkom optimizma. Mislim da su to filmovi koji trebaju Vukovaru danas.

Koji su najvažniji programski noviteti festivala?

Inzistirao sam da kao festival podunavskih zemalja imamo film baš iz svake zemlje koju oplakuje Dunav. Tako se ove godine, prvi put u dugometražnoj kategoriji igranog filma, na VFF-u predstavlja i Moldavija, svojim sjajnim filmom "Karbon". Osmislio sam program "Rijeka prijateljstva" koja će Dunavskom festivalu svake godine donositi klasike iz neke druge zemlje kroz koju prolazi ta moćna rijeka. Ove godine to je Nil, pa prikazujemo dva apsolutna klasika egipatske kinematografije: kratkog "Razgovorljiva seljaka" i remek-djelo "Mumiju", oba iz 1969. i u režiji Šadija Abdela Salaama. Također sam osmislio posebnu filmsku posvetu stotoj obljetnici studija Walta Disneya, pa će biti prikazani "Pocahontas" i jednako tako legendarni "Dick Tracy".

Po kojem ste ključu birali filmove i koji su vam najjači aduti?

Najjači aduti izvan konkurencije su "Jeanne du Barry" s Johnnyjem Deppom i "Anatomija pada" sa Sandrom Hüller – oba svježe prikazana u Cannesu, od kojih je potonji osvojio Zlatnu palmu. Od konkurencije, posebno sam sretan što ćemo imati priliku vidjeti "Čarobnu frulu", njemačku kombinaciju W. A. Mozarta i Harryja Pottera, čudesan "Wunderschön", veliki uspjeh slavonskih filmskih pregaoca "Žena s gumenim rukavicama", slovački okultni triler "Noćna sirena", posljednji film Lukasa Nole "Escort"…

Koliko je filmova u glavnoj konkurenciji?

Program je definiran već neko vrijeme i 13 je filmova u glavnoj konkurenciji. Igrani filmovi su po nekoj inerciji gledateljima oduvijek bili zanimljiviji pa smo se koncentrirali na to da svaka podunavska zemlja ima predstavnika. Produkcijski dio tima uložio je puno truda kako bismo pronašli idealne predstavnike svih deset zemalja kroz koje protječe Dunav, tako da ove godine imamo filmove iz Njemačke, Austrije, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Srbije, Rumunjske, Bugarske, Moldavije i, naravno, Ukrajine. Sve te zemlje imat će minimalno jedan film koji će biti prikazan u glavnoj konkurenciji igranog filma, a Mađarska, Slovačka i Njemačka, zemlja partner festivala, imat će ih dva.

Što valja izdvojiti od dokumentaristike?

Svakako premijeru filma "Naš mali", emotivnu filmsku posvetu Draženu Petroviću, zatim najgledaniji domaći dokumentarac ove godine "El Shatt - nacrt za utopiju", dokumentarac o Elfride Jelinek i mnoge druge.

Tko je u žiriju festivala, Slavonci ili?

Žiri mora imati slavonske krvi – za to je zadužena Sandra Lončarić. Uz nju su tu maestro Dalibor Grubačević i veliki Edo Galić kao predsjednik. Osjećamo određenu dozu ponosa što su naša velika glumica, jedan od najvećih redatelja i fantastični filmski skladatelj pristali biti dijelom ove festivalske priče za koju se nadamo da će posjetiteljima pružiti upravo ono što trebaju prije povratka u školske klupe ili na posao.

Zemlja partner ovogodišnjeg festivala je Njemačka. Što to u biti znači?

Da je Njemačka ove godine pojačano prisutna kako svojim filmovima, tako i prezentacijom svoje kulturne i gastronomske ponude. Time se posebno ponosimo zbog tradicije Nijemaca u ovom dijelu Hrvatske. Od hrvatskog osamostaljenja, Njemačka i Hrvatska su u mnogo stvari bile zemlje prijatelji ili partneri. Općenito nam je plan poboljšati postojeće odnose s podunavskim zemljama ili izgraditi nove, jer vjerujemo da je i u tome ključ uspjeha festivala izvan hrvatskih granica.

Koliki je značaj festivala za Vukovar?

Značaj je nemjerljiv baš zato što se ne radi o lokalnom festivalu nego o festivalu koji ima odjek na nacionalnoj razini. Dugo ga se stvaralo i on je s godinama izrastao u jedan od rijetkih pozitivnih slavonskih kulturnih brendova. Njegov je značaj golem, pogotovo kada znate da istočno od Zagreba nemate filmski festival tog kalibra. I u proteklih 16 godina koliko se festival održavao u Vukovar su dolazili brojni gosti, ne samo nužno vezani za prikazivane filmove, već znatiželjnici koji su željeli biti dijelom atmosfere festivala. Iskreno vjerujem da takve stvari ne mogu imati nikakav drugi nego pozitivan učinak na sam grad, ali i županiju, jer vukovarski festival postao je mjesto okupljanja i druženja filmaša ne samo iz regije, kako se to popularno zna reći u posljednje vrijeme, već i iz drugih europskih zemalja. Lokalna zajednica jako pozitivno reagira na dolazak festivala, a pogotovo je to slučaj ove godine zbog bogatog popratnog programa. Dječji vukovarski filmski festival posebna je novost na koju baš svi reagiraju pozitivno i za koju već sada znamo da će biti veliki dio priče budućih festivala.

Dugo se bavite poviješću filma. Kako ste se uopće zaljubili u filmsku umjetnost? Koji je film bio okidač?

Okidač je bio upravo "Dick Tracy", ta čudesna filmska slikovnica Warrena Beattyja, koja iz svakog kadra doslovno vrišti da gledate film, a ne stvarni život. On definira film kao san. U njemu nema ni trunke stvarnosti i zato je veličanstven. Ta estetika, ta razina profesionalnosti i vrhunske filmske umjetnosti životno me pogurala baš u ovom smjeru. Tko sretniji od mene da Tracyja ove godine prikazujemo na VFF-u.

Imate dugogodišnje iskustvo posjećivanja svjetskih festivala. Koji vas od njih i zašto uvijek iznova oduševljava?

Venecija – apsolutno najbolji, najopušteniji i najčudesniji filmski festival. OIndje sam se prije par godina sudario s Lady Gagom. Ona je, u onoj divnoj ružičastoj haljini, jurila na premijeru "Zvijezda je rođena", a ja na premijeru rekonstruirane "Druge strane vjetra". Ispričao sam se, ona se ispričala, nasmijali smo se jedno drugom i otišli svaki za svojom filmskom magijom. To može samo Venecija.

Planirate li onda filmsku festivalsku sezonu nakon Vukovara okončati Venecijom?

Apsolutno. Novi filmovi Woodyja Allena, Romana Polanskog i Davida Finchera – kako to propustiti?

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

KU
kuramela
11:54 20.08.2023.

Koje oplakuje Dunav ???