Uvriježena praksa posvećivanja ljetnog festivala Osorskih glazbenih večeri pojedinim velikanima hrvatske glazbene povijesti nastavljena je i na ovogodišnjem festivalu koji u središtu pozornosti ima stvaralaštvo Stjepana Šuleka, Natka Devčića i Ive Mačeka, trojice akademika čije 100. obljetnice rođenja obilježavamo ove godine.
Tako je i Zbor Hrvatske radiotelevizije u program svog nastupa u osorskoj Katedrali 27. srpnja uvrstio djelo Stjepana Šuleka, njegovu velebnu Baščansku ploču, za mješoviti zbor a cappella.
Glazba izrazito arhaične zvukovnosti, zborski slog gustoga tkanja i dojmljivog ispreplitanja glasova koji opjevavaju izvorni tekst zapisan na najdragocijenijem hrvatskom spomeniku iz 11. stoljeća, odjeknuli su pod ravnanjem šefa-dirigenta Zbora HRT-a Tončija Bilića ujednačenom nosivošću zapjeva.
Šulekova Baščanska ploča iz 1980. godine doista nimalo ne gubi na aktualnosti glazbenoga ustrojstva i predstavlja skladatelja čija je misao trajnih vrijednosti. Pogotovo je Zbor HRT-a svojim nadasve profesionalnim pristupom, vrsno uvježban i koncentriran postigao zvučne odnose i razgovjetnost teksta te time to izuzetno vrijedno zborsko djelo hrvatske glazbe predstavio na način koji jednako uzdiže vrijednosti same glazbe kao i vrijednosti zborskoga sastava.
U nastavku koncerta na programu je bilo Cjelonoćno bdijenje, za mješoviti zbor a cappella, op. 37 Sergeja Rahmanjinova. Dvanaest stavaka te svojevrsne epopeje ruske pravoslavne crkvene glazbe oduševljava bogatstvom harmonija i svojom monumentalnošću pa je praćenje glazbe izuzetan doživljaj. Od gromoglasnoga zvuka do profinjenih intimističkih ugođaja slušatelj se nalazi suočen s Rahmanjinovim upravo genijalnim uglazbljivanjem tekstova noćnoga bdijenja, s glazbom izvorne pravoslavne tradicije čija punoća zvuka i velika ekspresivnost pjevačkoga umijeća izazivlju iskreno divljenje. Zbor HRT-a bio je na visini postavljenog zadatka, slijed stavaka protekao je u savršenome skladu.
Solist Ivo Gamulin Gianni svojim je zvučnim tenorom iskazao potrebnu izražajnost a nije nedostajao niti neophodni basso profondo, glas koji dopire iz dubine širokog glasovnog raspona zbora.
Dirigent Tonči Bilić nadasve je pouzdano ravnao izvedbom koja je izazvala burni pljesak brojne okupljene publike izmamivši i dodatak, stavak Bogorodice Djevo kao dodatni iskaz vrsnoga pjevanja i poniznoga poniranja u sadržajnost profinjene, iskrenom vjerom potencirane glazbe.
>> Pijanist Aljoša Jurinić izvodi Schuberta, Liszta... i Chopinovu Barkarolu