U godini u kojoj slavi 50. rođendan, Satiričko kazalište Kerempuh dobilo je i predstavu koja polazi od situacije iz ranih devedesetih kada je "Jazavac" postao "Kerempuh", ali vrlo se jasno bavi ovim našim vremenom. Tako je stvoren naslov koji će u općem kazališnom sjećanju stati uz bok legendarnim predstavama "Spikom na spiku" ili "Dobro došli u plavi pakao".
"Jazavac u Kerempuhu" novi je autorski projekt Olivera Frljića, koji uz režiju potpisuje i scenografiju (na praznoj sceni tek neonskim slovima gori staro ime kazališta), a za sam su tekst "krivi" redatelj i četvorica glumaca: Rakan Rushaidat, Hrvoje Kečkeš, Vili Matula i Borko Perić, uz pomoć dramaturginje Dore Delbianco.
Teške istine
Počevši od same promjene imena kazališta, na što se nadovezuju priče o tome mora li jedan glumac "čudnog" imena promijeniti svoje, dečki se kroz formu stand-upa zapravo bave ljudskim naravima – svima nama. Pri tome su urnebesno zabavni, ali to je smijeh koji krije mnoge teške istine.
Rakan Rushaidat tako govori o svom arapskom porijeklu, naglašavajući da ima domovnicu, Borko Perić objašnjava kako mu je najveći hendikep ljepota te kroz priču o susretu s Isusom priznaje kako ga i ovaj brka s Goranom Bogdanom (koji se na premijeri i pridružio glumcima na sceni), Hrvoje Kečkeš objašnjava kako je hrvatska himna kriva za poplave u Slavoniji te se izruguje na račun javnih osoba koje kao humanitarci promoviraju sami sebe odlazeći se slikati u Gunju, dok Vili Matula u priči o "macho" Hrvatima govori o njihovoj velikoj ljubavi prema pederima.
Smijeh vlastitoj gluposti
Istinska je to i pametna satira, obogaćena sjajnim glumačkim izvedbama, među kojima se posebno izdvaja ona Rakana Rushaidata. Mnogi će, naravno, biti vrlo uvrijeđeni, ali istinski je šarm ove predstave u samoironiji, načinu na koji se razotkriva općeprisutan mentalitet. Katkada je najteže smijati se glupostima u kojima se prepoznajemo, no to je uglavnom smijeh koji ima terapeutski učinak.