Izložba Martine Grlić: Sjećanja na Tita i Dan mladosti

Fascinacija događajima koji su se odvili u 20. stoljeću te memorija i nostalgija trajna su opsesija u radu Martine Grlić, ponajbolje slikarice mlađe generacije i dobitnice nagrade za mladog umjetnika na 4. bijenalu slikarstva.

Vidljivo je to i na izložbi “Memorija i konflikt” sinoć otvorenoj u zagrebačkoj galeriji Karas. Izloženi ciklus obuhvaća dvije skupine radova koji se tematski, ali i po načinu propitivanja medija naslanjaju jedan na drugi. U prvoj su skupini slike nastale na temelju arhivskih snimki posljednjeg Dana mladosti 1987. godine. Drugu skupinu čine radovi nastali na temelju arhivskih fotografija Tita (Vođa, 2018.), njegove supruge Jovanke Broz (Prva dama, 2018.) i ideoloških memorabilija; vijenaca i ordena koji markiraju prostor i vrijeme socijalističke utopije.

U tom ciklusu polazi od vlastitih dječjih sjećanja, postavljajući ih kao oprečne dominantnim kulturama sjećanja u Hrvatskoj. Na simbole socijalističke Jugoslavije te kulture isključivo gledaju kao na totalitaristički Disneyland ili ostatke poražene komunističke ideologije, stoji u predgovoru dr. sc. Josipa Zankija. S druge strane, kako je to i autorica primijetila, određene skupine mogu stvarati neke nove ideologije, dekontekstualizirajući stare simbole ili ih postavljajući u potpuno novi okvir. Ni ona sama ne idealizira prošlost, već prikazuje cjelovitu ikonografiju jedne od mogućih kultura pamćenja.

Tim radovima naslanja se na svoja ranija promišljanja i umjetničke interpretacije kulture i politika sjećanja, ali i vlastite fetišizacije simbola početaka potrošačkog društva unutar socijalističkog samoupravljanja. Slika na temelju fotografija i snimki koje pronalazi na internetu, najviše putem YouTubea koji je za nju neka vrst slobodnog arhiva. U fokusu su joj masovna okupljanja kroz koja vidi kako se ideologija manifestirala kroz javni prostor i masovne ceremonije.  Za njene radove karakterističan je monokromni realizam.

– U slikarstvu bijela je manjak svake boje, a crna sa svim rasponima sive predstavlja boju. Monokromno mi se nekako spontano nametnulo. Raniji radovi imali su taj dokumentarni karakter zbog čega mi se činilo da bi citiranje crno-bijelog dodatno istaknulo element prošlosti. S vremenom sam razvila prepoznatljivu estetiku i hladnoća monokroma postala mi je bliska – kaže. Izložba je otvorena do 15. travnja.