Izraelski general koji piše i o ratnom djetinjstvu

Profil/179 kn/ Nakon biografija i autobiografija osobnosti u rasponu od Franje Tuđmana i Madeleine Albright do Ivice Račana i Milke Planinc, zagrebački Profil objavio je i autobiografiju izraelskog generala, ratnika i ministra Yossija Peleda. Knjigu je s hebrejskog prevela Laila Šprajc, a predgovor je napisao hrvatski ratnik Pavle Kalinić. Zanimljivo je to, uglavnom dobro napisano memoarsko štivo u kojem Peled opisuje svoju bogatu vojnu karijeru s ponešto detalja iz privatnog života. A baš taj privatni život je razlog zbog kojeg treba preporučiti ovu knjigu. Peled je, naime, rođen kao Jefke Mendelević u belgijskom Antwerpenu ratne 1941. godine. Kao malo dijete u svoj ga dom uzimaju Belgijanci katolici kako bi ga spasili od sigurne smrti u nekom nacističkom logoru smrti, pa Jefke ide i u katoličku crkvu, sve dok ga majka ne vraća u židovsku obitelj, a onda ga i ne preseli u Izrael. U knjizi “Vojnik” jedan uspješni i pragmatični general otvoreno i iskreno piše o traumama iz djetinjstva, o svom čudnom odnosu prema Belgijancima koji su mu spasili život a da im on nikada nije pokazao dužnu zahvalnost, ali i opisuje odnose u vrhu izraelske vojske koji su sve samo ne idilični. Peledova negativna opsesija je Ehud Barak, izraelski političar i general o kojemu je u knjizi ispisano puno stranica. Piše Peled, za jednog generala fanatične vojske kakva je izraelska bez dlake na jeziku i o mnogim tajnim i polutajnim operacijama, o pozadini brojnih izraelskih akcija koje su nailazile na osudu diljem svijeta, ali i o stalnoj ratnoj opasnosti koja se nadvija na židovskom državom. A zbog te opasnosti izraelski generali i moraju biti čvrsti i nepokolebljivi, jer u suprotnom dovode u opasnost ne samo svoje vojnike nego i civile.