Slavna japanska umjetnica Yayoi Kusama, koja drži rekord najskuplje živuće autorice na svijetu, rođena je na današnji dan, 22. ožujka, prije 96 godina. Njezin rad obilježen beskonačnim ponavljanjem točkica, zrcalnim sobama i motivima bundeva, osvojio je publiku diljem svijeta, a njezina životna priča, isprepletena borbom s mentalnim zdravljem i neprekidnom potragom za umjetničkim izražajem, jednako je intrigantna.
Rođena 1929. godine u Matsumotu, u Japanu, Kusama je odrastala u imućnoj, ali disfunkcionalnoj obitelji. Njezin otac bio je nevjeran, a majka ju je tjerala da ga špijunira, što je ostavilo duboke traume na mladoj Yayoi. Već u dobi od deset godina počela je doživljavati živopisne halucinacije – bljeskove svjetla, aure i polja točkica koje su prijetile da je progutaju.
Ove vizije, koje su uključivale i razgovor s cvijećem, postale su temelj njezinog umjetničkog stvaralaštva. Crtanje je postalo njezin način suočavanja sa strahom i tjeskobom, a motivi iz halucinacija, poput točkica i bundeva, postali su njezin zaštitni znak.
Iako je pohađala umjetničku školu u Kyotu, Kusama se nije slagala s tradicionalnim japanskim pristupom umjetnosti. Želeći slobodu izražavanja 1958. godine, s nekoliko stotina dolara ušivenih u podstavu haljina i crtežima, preselila se u New York. U početku je živjela vrlo skromno, ponekad se hraneći ostacima hrane, ali je uporno radila na svojoj umjetnosti.
U New Yorku, Kusama se brzo integrirala u avangardnu scenu, družeći se s umjetnicima poput Andyja Warhola i Donalda Judda. Njezine "Infinity Net" slike, platna prekrivena tisućama sitnih, ponavljajućih poteza kistom, privukle su pažnju kritike. Razvila je i "soft sculptures", objekte prekrivene falusnim oblicima, kao oblik terapije za svoju seksualnu fobiju, nastalu zbog traumatičnih iskustava iz djetinjstva.
Kusama se deklarira kao aseksualna osoba, a averzija prema seksu, koju je razvila još u djetinjstvu, utjecala je na njen život i stvaralaštvo. Iako je imala kratku vezu s umjetnikom Donaldom Juddom, njena najznačajnija romantična veza bila je s umjetnikom Josephom Cornellom. Njihov odnos bio je strastven, ali platonski.
Šezdesetih godina, Kusama je postala poznata i po svojim "happening" performansima, u kojima je gola tijela sudionika oslikavala točkicama, često u znak protesta protiv rata u Vijetnamu ili Nixonove politike. Ovi performansi, iako su joj donijeli medijsku pažnju, često su bili pogrešno interpretirani, prikazujući je kao skandaloznu figuru, a ne kao ozbiljnu umjetnicu. Kusama je tvrdila da su neki od njezinih muških kolega, uključujući Warhola i Claesa Oldenburga, prisvojili njezine ideje, što je dodatno otežavalo njezin položaj u dominantno muškom umjetničkom svijetu.
Nakon smrti partnera Josepha Cornella, Kusama se 1973. vratila u Japan. Njezino mentalno zdravlje se pogoršalo, te je 1977. godine dobrovoljno ušla u psihijatrijsku bolnicu Seiwa u Tokiju, gdje i danas živi.
Međutim, to nije označilo kraj njezine karijere, već novi početak. U blizini bolnice ima svoj studio, gdje svakodnevno neumorno radi, stvarajući slike, skulpture i instalacije.
Njezine izložbe privlače milijune posjetitelja, a njezina djela postižu rekordne cijene na aukcijama. Primjerice, jedna od njezinih "Infinity Net" slika prodana je 2019. godine za 7 milijuna €. Njezine "Infinity Mirror Rooms", zrcalne sobe ispunjene svjetlima i objektima, postale su globalni fenomen, posebno popularne na društvenim mrežama poput Instagrama.
Kusama je ostvarila svoj cilj – stvoriti "Kusama svijet". Njezin rad, prožet autobiografskim elementima i psihološkim temama, prepoznatljiv je i razumljiv publici diljem svijeta. Bundeve, koje je počela crtati još kao dijete, postale su jedan od njezinih najpoznatijih motiva, simbolizirajući toplinu, humor i ljudskost. Točkice, koje su proizašle iz njezinih halucinacija, postale su simbol beskonačnosti i način da se postigne "autooliteracija", odnosno stapanje s okolinom.
Yayoi Kusama nikada nije prestala stvarati. Njezin život i rad dokaz su snage umjetnosti kao terapije i sredstva za komunikaciju s svijetom. Njezina priča inspirira i podsjeća nas na važnost prihvaćanja različitosti i rušenja tabua vezanih uz mentalno zdravlje.
