Autorski projekt Bobe Jelčića “Tri sestre”, nastao po motivima možda i najpoznatijeg djela velikog Čehova, istinski je kazališni eksperiment. Predstava je, baš po Jelčićevu ukusu, nastajala mjesecima, dugo se gradila i pomno brusila, a sve to pred očima publike, koja je od prošle zime do nedavne premijere nekoliko puta puštena u gledalište kako bi svjedočila kazalištu u nastajanju.
Je li vam dosta provincije?
A čak i sada kada je predstava “dovršena”, nakon njene službene premijere trebalo bi je gledati barem dva puta, jer ona je mnogo više od svih ostalih kazališnih izvedbi, živi organizam koji podjednako ovisi o glumcima koji je izvode kao i publici koja se baš te večeri okupi. Sve je, naime, u komunikaciji glumaca i publike, oko jednog i jedinog važnog pitanja, koje se nekoliko puta ponavlja, a koje glasi: “Je li vama, kao i nama, dosta ove kurčeve provincije?” A taj se konstantni dijalog vodi iz jednostavne postavke: tamo na sceni neki su ljudi koji govore priče i sudbine prošlih vremena i njih intenzivno zanima je li ljudima u publici, onima koji su došli, sto, dvjesto ili tristo godina iza njih, barem malo bolje. Žive li zadovoljnije, sretnije, ispunjenije?
Tako poznati Čehovljev poklič: “U Moskvu! U Moskvu” postaje zrcalni odraz svih onih koji su otišli i još odlaze iz Hrvatske, a djelo koje je umnogome obilježilo modernu dramu poligon u kojem se govori o našem vremenu: vojnicima, liječnicima, učiteljima, muškarcima i ženama, konobarima koji govore tri jezika, a kavom poslužuje one koji nisu pročitali tri knjige, o udaji, opstanku u samoći, prokockanim imanjima i životnim šansama, psihozama svakojakih vrsta...
Dodao je Jelčić Čehovu i noviju hrvatsku povijest pa ruski vojnici nose uniforme JNA, radikalni potez u njihovim životima prelazak je na govorenje ekavicom, a kako to kod njega obično biva, ovo je i priča o kazalištu.
Brzomisleći ansambl
I to ne samo o nastajanju kazališnog djela već i podjednako jak ironijski odmak od priče o velikom kazalištu u europskom kontekstu.
Sve ovo, nevjerojatno zabavna predstava koja nudi Čehova prilagođenog 21. stoljeću, ne bi bilo moguće bez odličnog, posebno motiviranog i brzomislećeg glumačkog ansambla. Predvode ga Nina Violić, Jadranka Đokić i Krešimir Mikić, a uz njih su: Daria Lorenci Flatz, Siniša Popović, Dušan Gojić i Ivan Colarić, ali i podjednako ravnopravni mladi glumci s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu Ugo Korani, Iva Jerković i Marin Klišmanić.
Fuj.