Avangardna kazališna družina Coccolemocco obilježila je jučer pedesetu obljetnicu premijere svoje prve predstave “Onaj koji govori da i Onaj koji govori ne” pod redateljskom palicom Branka Brezovca, prema drami Bertolta Brechta. Pa iako su bili tek srednjoškolci, konkretno učenici 2. E razreda zagrebačke Pete gimnazije, njihova mala grupa izazvala je mnogo pažnje i ubrzo se prometnula u važan faktor koji je obilježio pola stoljeća hrvatskog kulturnog života.
Uz redatelja Brezovca, koji danas predaje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, prvu postavu Coccolemocca činili su i kasniji diplomat Božo Kovačević, pisac Branko Matan, teoretičar književnosti i kazališta Vjeran Zuppa, kustos MSU Tihomir Milovac, producentica Gordana Vnuk.
Odlaskom na fakultet, njihova mlada družina porasla je na čak sedamdesetak članova, mahom studenata Filozofskog fakulteta. S kolegama iz Kugla glumišta, s kojima su nastupili na Dubrovačkim ljetnim igrama od 1980. do 1982. godine i organizirali Dane mladog teatra, bili su najzaslužniji za stvaranje alternativnog domaćeg kazališta, tjerajući gledatelje da promišljaju i sudjeluju u predstavama.
Družina je 1983. prestala postojati u stalnom sastavu iako su se neki projekti redatelja Brezovca i suradnika tijekom osamdesetih potpisivali tim imenom.
Obilježavanje četrdesete obljetnice u izvedbenoj formi održali su 2012. godine u Muzeju suvremene umjetnosti najavivši da će to ujedno biti i proslava pedesetog rođendana.
– I bolje da su to ujedinili, tko bi sve ovo izdržao još jednom za 10 godina? – dobacivali su jedni drugima sjedeći na pozornici, prisjećajući se javno svojeg zajedničkog rada, dok je redatelj proslave Branko Brezovec s vrha gledališta Gorgone čupao kosu, mahao rukama i vikao: “Požurite, hajde, dosadni ste...”
Ove godine slavljeničkog spektakla zaista nije bilo. Ostaje pitanje hoće li Coccolemocco ikada ponovno stati na pozornicu, no s njima se ništa ne čini nemoguće.