Gledatelji su prijašnjih godina često dvojili je li bolji HBO ili Netflix. Netflix je u Hrvatskoj sigurno popularniji, a to je možda zato što nove serije "štanca" na tjednoj bazi. Naravno da kvantiteta ne znači i kvalitetu pa im se često zalome i neke serije koje su toliko loše da izazivaju smijeh i susramlje. Najbolji je primjer njihov zadnji uradak "Tko je Erin Carter?", no ako baš volite treš u stilu domaćih sapunica, onda se možete i nasmijati.
Volio bih samo znati kome je palo na pamet da za naslovnu ulogu pozove švedsku glumicu kurdskog podrijetla Evin Ahmad. Ona nije loša glumica, dosad je glumila u nekoliko dobrih serija poput Netflixove "Quicksand", no ovdje je potpuno promašena. Naime, njezina Erin Carter zamjenska je učiteljica iz Engleske koja već pet godina živi i radi u Barceloni. Na početku prve epizode s kćeri Harper (Indica Watson) odlazi u dućan i svjedoči pljački maskiranih razbojnika. A onda se Erin, žena od pedesetak kilograma, pretvori u miks Terminatora, Ramba i Superwoman, skoči na pljačkaša dvostruko jačeg i višeg od sebe, izbode ga i upuca, skine mu masku, a on kaže: "Oh, to si ti!" Prosječni ljubitelj serija i filmova već tu shvaća da se radi o replikama u stilu čuvene "Oh Hi Mark" iz najpoznatijeg treš filma svih vremena, legendarne "Sobe" Tommyja Wiseaua.
Erin je, naime, prije pet godina pobjegla iz Engleske, gdje je prvo bila u specijalnoj postrojbi policije, pa je otišla u undercover misiju koja je krenula po zlu kada je shvatila da je upravo ona trebala biti žrtveno janje pri hvatanju razbojnika. Erin se odmetnula, uzela ukradeno zlato, ali i djevojčicu Harper, kojoj zapravo nije prava majka jer majka joj je njezina kolegica pljačkašica koja je poginula u pljački – samo što nije poginula, nego se i ona pojavi poslije u jednom od mnogobrojnih pokušaja obrata.
Dakle, Erin se doselila u Španjolsku, u koju je, pitaj Boga kako, uspjela prošvercati dijete koje nije njezino i udati se za naivnog Jordija (Sean Teale), koji nema pojma tko je njegova supruga. Nikoga nije briga što naša junakinja već pet godina živi u Barceloni, a ne zna ni beknuti španjolski, a kamoli katalonski. Svi, naime, u ovoj seriji govore besprijekorni engleski bez naglaska, od njezina supruga, preko susjeda, pa do tete u dućanu. Možeš misliti.
Katastrofalni dijalozi nastavljaju se iz epizode u epizodu, a vrhunac je bio kad je u jednom trenutku naša Erin izjavila: "Skoro je nedovoljno. Želim da je moja obitelj sigurna." A kad je riječ o njenoj sigurnosti, ona tijekom sedam epizoda rješava zadatke koji nemaju veze s glavnom radnjom. Recimo, pomaže prijatelju svog supruga, pokvarenom policijskom inspektoru Emiliju (Pep Ambros), pa se još mora mlatiti i s njegovim protivnicima. Naravno da naša junakinja sve redom tuče, na kraju čak i dobije metak u trbuh, no vrati se jača nego ikad i opet se svima osvećuje kako bi obranila svoju obitelj. A nama gledateljima počinje biti toliko svejedno tko je zapravo ona da navijamo čak i protiv nje. Red mlaćenja, red kukanja da ona samo želi spasiti svoju obitelj i eto nas već na kraju sedme epizode, kada se pojavi još jedan duh iz prošlosti kako bi se možda otvorila šansa za drugu sezonu.
Sve što Erin radi zacrtano nam je i predstavljeno kao dio njezina samootkrivanja. Ili, bolje rečeno, otkrivanja njezina "ja" od drugih. No zbog toga drugi likovi izgledaju lošije od nje, ponekad poput likova iz crtića.
Jedino što ovu seriju spašava od najlošije ocjene prekrasni su kadrovi Barcelone. No ako želimo gledati Barcelonu, bolje gledati neki dokumentarac nego ovu Netflixovu propast.