Kada smo prije sad već dalekih sedam godina pisali o drugoj sezoni serije "Dolina sreće", spomenuli smo kako je to jedna od najboljih serija koju možete trenutačno gledati na televiziji. Ove godine serija se vratila u svojoj trećoj i posljednjoj sezoni, koja je čak i bolja od druge. Da je to američka serija, osvojila bi sve Emmyje i Zlatne globuse, a ovako je osuđena "samo" na BAFTA-e.
Kreatorica Sally Wainwright i njezina ekipa napravili su jednu od najboljih europskh serija svih vremena, a osim vrhunskoj priči to mogu zahvaliti i briljantnoj Sari Lancashire u glavnoj ulozi policijske narednice Catherine Cawood. Sarah Lancashire toliko se saživjela s ulogom da je to nešto što se pamti i da zaboravite da ona nije prava policajka.
Podsjetimo, radnja serije odvija se u gradu Halifaxu u Yorkshireu. Catherine je razvedena sredovječna policajka koja je doživjela tragediju kada joj se 18-godišnja kći Becky ubila nakon što ju je zlostavljao bivši dečko Tommy Lee Royce (James Norton). Prije smrti, Becky je rodila Ryana (Rhys Connah), koji u trećoj sezoni ima 16 godina. Upravo je to i bio glavni razlog zašto se na završnu sezonu čekalo sedam godina. Naime, Wainwright je čekala da mladi glumac ostari za ulogu tinejdžera, jer je jedan od glavnih motiva treće sezone njegov odnos s ocem, koji je u drugoj sezoni završio u zatvoru, gdje služi doživotnu kaznu. Baš kad Catherine pomisli da je vrijeme da odustane, Tommy Lee se ponovno pojavljuje. Prvo, saznaje da su njezina blaženo neuka sestra Clare (Siobhan Finneran) i njezin zbunjeniji dečko Neil (Con O'Neill) doveli Ryana u posjet Tommyju Leeju. Otac i sin godinama su si pisali pisma i planirali posjet. Kad su Clare i Neil saznali, smatrali su da je najbolje da ga barem nadziru, a da ne dovedu Catherine u predinfarktno stanje govoreći joj. Čini se da su zaboravili da je ona sposobna policajka koja lako prati tragove.
Kada se na početku treće sezone pronađe raspadnuti leš muškarca koji je nestao prije osam godina, tragovi ponovno vode do Roycea, ali i bande koju, vjerovali ili ne, čine Hrvati. Predvodi ih izvjesni Darius Knežević, pomaže mu njegov brat Željko, a tu su i Marko, Ivan i Josip. Wainwright se očigledno potrudila.
"Dolina sreće" nikad nije bila samo krimi-serija, nego prije svega emotivna obiteljska drama. Catherine je užasnuta mišlju da bi njezin unuk mogao postati psihopatski ubojica poput njegova oca, te ga na sve načine pokušava zaštititi. Ryan se nosi s pritiskom doma, zatvora u kojem mu je otac i škole. Brak njegova nogometnog trenera (Mark Stanley) temelj je podzapleta, s farmaceutom u nevolji s novcem (Amit Shah) koji prodaje ilegalne tablete zlostavljanoj domaćici (Mollie Winnard) što dovodi do tragičnog kraja za ljude koji to nisu zaslužili. Zanimljiva je i promjena u karakterizaciji Tommyja Leeja Roycea. Dok smo ga u prve dvije sezone doživljavali kroz Catherinine oči kao poremećenog ubojicu koji ne zaslužuje živjeti, u trećoj sezoni vidimo i njegovu ljudsku stranu. Naravno, nećemo ga žaliti, no izgleda da nije sve onako kako Catherine misli, te da on doista voli svog sina, a izgleda i da je volio njezinu kćer.
Nećemo "spoilati", no moramo spomenuti da će posljednja epizoda vjerojatno ući u povijest kao jedan od najboljih finala u povijesti. Scena u kojoj se napokon nađu i porazgovaraju Catherine i Tommy gleda se otvorenih usta. Bez obzira na njezin posao i sve kriminalce koje mora gledati, Catherine je prije svega majka i baka koja samo želi najbolje svojoj obitelji. Bitna razlika između američkih i britanskih serija je i što svaka sezona u Velikoj Britaniji ima najviše šest epizoda, i što sezone ne idu unedogled. Ovako smo dobili seriju u tri sezone koja ne pada u napetosti i koja je dosad jedna od najboljih serija u ovom tisućljeću.
