Filmovi "Sve u isto vrijeme" (11), "Banshees of Inisherin" (9), "Na zapadu ništa novo" (9), "Elvis" (8), "Fabelmanovi" (7), "Top Gun Maverick" (5) i "Tár" (5) predvode ovogodišnju filmsku elitu s najviše nominacija za Oscar, što ne znači da će ijedan od njih osvojiti i glavni Oscar. Broj nominacija posljednjih godina ne znači apsolutno ništa i često se događa da filmovi s najviše nominacija izvise. Inače, ove se godine nije dogodilo nikakvo posebno iznenađenje, nikakva nova revolucija koja bi mirisala na zaokret u krugovima glasača Američke filmske akademije. Naime, postojale su određene šanse da u nominaciju za najbolji film uđe prekrasni nezavisni "Poslije sunca" koji su mnogi filmski kritičari proglasili najboljim filmom prošle godine, a i u Večernjakovu izboru završio je na drugome mjestu. No taj neki mali, toliko potrebni zaokret prema malom filmu ipak se nije dogodio, a 10 nominiranih za najbolji film uglavnom su ispunili predviđanja dosta preciznih predikcija filmskih magazina Variety, Indiewire i Hollywood Reporter.
Od 10 nominiranih, najozbiljnijima se za konačnu pobjedu čine filmovi "Banshees of Inisherin", "Tár" i "Sve u svoje vrijeme" koji imaju i preostale dvije ključne nominacije - za režiju i montažu. Uz to, iz filmova "Banshees of Inisherin" i "Sve u svoje vrijeme" nominirana je i gotova sva glavna glumačka ekipa, tako da bi po tim kriterijima ti filmovi trebali biti glavni favoriti. No znajući da je upravo prošle godine pobijedio film "CODA" čime je prekršeno gotovo sveto oskarovsko pravilo da ne pobjeđuje film čiji redatelj i montažer nisu nominirani, ne bi bilo čudno da se i ove godine dogodi nešto slično. Naročito zato što u mnogim ozbiljnim predikcijama upravo "Top Gun Maverick" slovi za favorita. Zašto? Zato što je to povratak starog Hollwyooda na velika vrata, nostalgična predstava za kinoljupce, a treba uzeti u obzir i da u tom filmu Amerika uništava postrojenje za izradu nuklearnog oružja jedne neprijateljske zemlje, što je u skladu s trenutkom kada jedna nuklearna sila cijelom svijetu prijeti ratnom eskalacijom. Tehnički savršen, uzbudljiv, ali i vrlo limunadast, mana ovog filma je i što izbjegava biti politički nekorektan pa uopće ne znamo koju to nuklearnu silu Tom Cruise i ekipa napadaju (je li to Iran ili možda Rusija?).
Ne treba nikada otpisati ni Stevena Spielberga, stari lisac pokazao je moćnu kombinaciju autorstva i iskustva, svoju autobiografsku priču koja zapravo i nema nekih velikih skokova prikazao je beskrajno uzbudljivo, dramaturški tečno, i čini se bez pretjerivanja. Kod Spielberga je standardno da glumci ne odskaču previše, sve je u funkciji filma, poput nogometne momčadi bez zvijezda koja sve svoje protivnike melje momčadskim duhom. No ipak, Michelle Williams se svojom beskrajnom karizmom ugurala među najbolje glumice.
Najzanimljivija je situacija s filmom "Trokut tuge", dominantno švedskim, koji je mogao lako upasti i u nominaciju za najbolji strani film (u filmu se inače koristi sedam jezika). No upao je u glavnu kategoriju, a čak je i Ruben Östlund nominiran za režiju. Ova sarkastična komedija izruguje se modernom zapadnjačkom životu što je poprilično u skladu s intencijom Zapada da sam propitkuje svoje vrijednosti, ali Östlund je to učinio na europski način, služeći se neobičnim dramaturškim vratolomijama (kao kada odjednom svi završe na pustom otoku). U filmu je briljirao Osječanin Zlatko Burić koji je osvojio europski Oscar, no za američki nije bio u igri.
O filmu "Women Talking" kod nas se još malo zna, no sigurno će imati senzibilitet zbog aktualne teme - otpora žena u jednoj bolivijskoj zajednici svojim muževima koji ih drže neobrazovanima i poput roblja siluju kad im se prohtije.
No može li "Elvis" pomrsiti račune svim tim favoritima? Teško, iako je Austin Butler zbog pomaknute interpretacije kralja rocka svakako favorit za glavnu mušku ulogu. Iako je osvojio osam nominacija, nekako se čini da je zakasnio u ovom novom valu glazbenih biografija (nakon Freddiea Mercuryja, Eltona Johna, Arethe Franklin...) te da se, bez obzira na Elvisovu karizmu, nije uspio probiti ni do srca gledatelja, a ni kritičara.
Još jedan film s dosta nominacija je bez izgleda za glavni Oscar - "Na zapadu ništa novo", pomalo besmislena prerada filma koji je 1930. osvojio Oscar za najbolji film. Snimljen gotovo sto godina kasnije, taj adaptirani klasik njemačkog pisca Ericha Marie Remarquea nije unio ni zrno svježine ili osobnosti, a čak ni fotografija nije uspjela nadmašiti onu iz tridesetih prošlog stoljeća.
I na kraju "Avatar: Put vode". Filmu Jamesa Camerona ne može se ništa zamjeriti u zabavljačkom smislu. Divna ekološka animirana bajka prepuna emocija nikoga ne ostavlja ravnodušnim, film od više od tri sata proleti poput aviona dok ga gledate u kinu. No nakon dan-dva ne ostavlja dubok dojam i James Cameron će u sljedećim nastavcima morati više pažnje posvetiti porukama, dijalozima i samim karakterima, koji su zapravo vrlo površni, predvidivi, pa je i sama struktura filma pravolinijska.
Za najboljega glumca, dakle, najbolje kotira Austin Butler za ulogu Elvisa Presleya, a ozbiljne se šanse daju i Colinu Farrellu za ulogu priglupog irskog seljaka u sjajnom filmu "The Banshees of Inisherin". No bilo bi sjajno kad bi im račune pomrsio Paul Mescal za ulogu oca u filmu "Poslije sunca", melankoličnom epu koji slavi ljubav oca i kćeri i njihovu vječnu povezanost uz pomoć videokamere.
Favoritkinja za glavnu žensku ulogu zasad je Cate Blanchett za ulogu u filmu "Tár", a za vrat joj pušu i dvije Michelle - Williams ("Fabelmanovi") i Yeoh ("Svi u isto vrijeme"). Pomalo neočekivano u ovom se krugu nije našla Viola Davis za snažnu ulogu žene ratnice u filmu "Žena kralj", ali se tu našla Ana de Armas za ulogu Marilyn Monroe u filmu "Blonde", koji je prije nekoliko dana zaradio čak osam nominacija za Zlatne maline.
Kod jedne od najuzbudljivijih kategorija - one za najbolji film s neengleskoga govornog područja - čini se da nema dvojbe. Bilo bi čudo da film "Na zapadu ništa novo" s čak devet nominacija ne pobijedi. Iako, to će biti jedan od najlošijih filmova pobjednika u ovoj kategoriji u ovom stoljeću. Akademija će, dodijeli li tom filmu kipić, poslati poruku da je isplativije raditi remake oscarovskih laureata nego snimati originalne filmove. A ovdje su, uz tog njemačkog favorita, nominirana četiri iznimna filma: argentinski "Argentina, 1985.", belgijski "Close", poljski "EO" i iznadprosječni irski film "Tiha djevojka". Bilo bi filmskije i bolje da pobijedi jedan od preostala četiri, iako su za to vrlo mali izgledi. Da se u ovu kategoriju ugurao "Trokut tuge", onda bi to bila vrlo neizvjesna bitka, jer oba filma vjerojatno imaju ozbiljne bazene glasača. Ovako, čini se da će Nijemci kući pjevajući.
Na kraju, jednu specifičnost ipak treba vezati uz ovogodišnje nominacije: nikada kao ove godine nije isplivao jedan ili dva favorita oko kojih će se lomiti koplja. Šest-sedam filmova imaju ozbiljne šanse osvojiti glavni Oscar, a vrlo je neizvjesna bitka i za najboljeg redatelja. No, jedno je sigurno: dosta filmova s mnogo nominacija ostat će bez ijednog kipića.