Dugogodišnji sretan brak i iznimna profesionalna suradnja dvoje američkih pisaca i novinara, Joan Didion i Johna Dunnea, iznenada su 2003. prekinuti: John nije preživio jak srčani udar koji ga je pokosio u obiteljskom domu, za stolom za kojim je večerao s Joan. “Život se mijenja u trenu”, napisala je Joan Didion koju godinu poslije na početku svoje knjige “Godina magičnog razmišljanja” (Fraktura, ur. Ana Grbac, prev. Lara Holbling Matković), a negdje pri kraju konstatira kako su njih dvoje “bili nesposobni zamišljati stvarni život bez onog drugog”.
Između ta dva stanja: činjenice da joj se život suprugovom smrću izmijenio u trenu i boli u suočenju s istinom da “stvarni život” mora nastaviti “bez onog drugog”, kreće se autorica kroz tu snažnu, emocijama natopljenu i mislima pregnantnu prozu u kojoj, nasreću, nema ni trunke patetike. Zato se ta knjiga ne čita kao banalan priručnik za psihološku samopomoć u kriznim stanjima, nego kao autentična dobra književnost, roman veći od života.