U 80. godini napustio nas je Jozo Puljizević, legenda hrvatske publicistike, dugogodišnji urednik kulture Večernjeg lista. Tiho je pokopan u krugu obitelji. Puljizević nije otišao bez traga, ne samo u srcima svojih najbližih. Bio je posebna osoba, erudit, polemičar, sljedbenik Krležina kulturološkog traga u novinarstvu, osobito u kritici, gdje se znanje moralo iskazati brigom za rečenični iskaz koji se, dakako, prije svega učio od Miroslava Krleže, od kojega za Puljizevića u nas nije bilo većeg!
Generacije novinara kojima je bio urednikom pamte ga kao silno aktivnu osobu kojoj ni na kraj pameti nije bilo pretvoriti se u redakcijskog štakora, u promatrača bez utjecaja na kulturnu stvarnost. Puljizević je bio valjda posljednji koji je znao u novinama zavrtjeti polemiku o gorućim kulturno-političkim temama, književnim, kazališnim, jezičnim...
Mogao je, dakako, samo polemički komentirati uzburkanu stvarnost, ali je radije izabrao da se uz njegov kritički glas čuje i glas samih aktera brojnih političkih prijepora, intrigiran njegovim pitanjima. Takvo je novinarstvo urodilo štivom vrijednim ukoričenja. Puljizević je uspio u ideologijski opterećenom okruženju socijalističke Jugoslavije proširivati prostor slobode. Nerijetko je zbog toga, kako su zabilježili kroničari, znao dobiti po nosu od kulturno-političkih struktura. Ali se znao i izvući, zahvaljujući prisebnoj prirodi koja nije podlijegala nekritičkoj idolatriji bilo koje vrste i krajnosti.
Krleža je bio "bog" za vladajuću politiku, i za njega, dakako, ali to nije značilo da neće priznati vrijednosti onih koji nisu bili po mjeri rigidnoga ideološkog sustava. Upravo je taj pristup pomogao nekima da politički lakše prežive proces osamostaljenja Hrvatske. Mnogi današnji mladi novinari imali bi od njega što naučiti.
Pocivaj u miru Jozo, sada su neka stuva vrimena.