Kolažna JPEG slika od pet tisuća spojenih ilustracija, nazvana „Svakodnevice: prvih 5000 dana“, najskuplje je likovno djelo u isključivo digitalnom obliku – prodano je 11. ožujka za 69,3 milijuna dolara.
Deseterostruko je tako u samo dva tjedna oboren rekord koji je držalo djelo „Raskrsnica“, prodano 25. veljače za 6,6 milijuna. I jednom i drugom djelu autor je isti – digitalni umjetnik Beeple, pravim imenom Mike Winkelmann.
Riječ je o grafičkom dizajneru i redatelju kratkih filmova koji je karijeru počeo kao kreator vizualnih kulisa za koncerte izvođača poput preminulog Aviccija, Justina Biebera, Katy Perry i Imagine Dragons.
Prvog svibnja 2007. Winkelmann je počeo projekt koji će gotovo desetljeće i pol zahtijevati njegov svakodnevni angažman: odlučio je svaki dan napraviti jednu digitalnu ilustraciju.
Radove je najprije počeo besplatno objavljivati na internetu. Prve objave bile su jednostavnije skice na kojima je još „vježbao“ digitalne tehnike, a kasniji su radovi postajali tehnički i tematski kompleksniji.
Nakon nekog vremena Beeple je potpuno prešao na 3D ilustraciju, a posljednja faza počela je poprimati dimenziju satiričnih komentara na aktualna društvena zbivanja.
Sve je to vidljivo u „Svakodnevicama: prvih 5000 dana“, koje je aukcijska kuća Christie’s proglasila najvažnijim djelom iz područja novih medija koje je ikad ponudila na svojim aukcijama. Dobro došli u hiperrastući svijet kriptoumjetnosti! Ali, vrijedi li ona uistinu toliko?
Stotine milijuna dolara za platna Da Vincija, Cézannea ili Pollocka nikad se ne propituju zbog njihove visoke umjetničke i povijesne vrijednosti, no kada je izvrsno očuvani primjerak prvog broja antologijskog američkog stripa “Action Comics” prije gotovo sedam godina prodan za više od tri milijuna dolara, pojavila se skepsa: zašto toliko? Sporni primjerak stripa iz 1938. posljednji je put prodan 2014. putem internetske usluge eBay.
Upravo je internet, zahvaljujući stranicama poput Amazona i eBaya, odigrao ključnu ulogu u širenju dostupnosti aukcijske kupoprodaje te pridonio rastu vrijednosti takvih predmeta, koji bi bez interneta ostali nedostupni za velik dio zainteresirane javnosti, a time i – na nižoj cijeni.
Danas, kad je avangarda likovne umjetnosti postala digitalna, internet je ispunio puni potencijal kolekcionarskog tržišta: kriptoumjetnost napravljena prije godinu, mjesec ili tjedan dana prodaje se za iznose Rothka, Picassa i Maneta. Je li riječ samo o brzorastućem trendu koji će još brže pasti ili o fenomenu koji bi doista mogao postati oblik umjetničke produkcije budućnosti?
Počeci kriptoumjetnosti datiraju iz 2014., no u sljedećih se nekoliko godina radilo uglavnom o memovima i ilustracijama manjeg umjetničkog dometa. Ozbiljni i ambiciozni digitalni radovi današnjeg kalibra u obliku u kojem ih se moglo kupiti za kriptovalute pravi su zamah dobili tek prošle godine.
Umjetnici koji su pak likovna djela stvarali uz pomoć osobnih računala javili su se još 1980-ih, ali proces je obično uvijek podrazumijevao prenošenje iz digitalnog u tiskani oblik kako bi se rad mogao izložiti ili prodati. No sada, u razdoblju „novog normalnog“, kad je vodeća svjetska aukcijska kuća Christie’s prodala svoju prvu potpuno digitalnu umjetninu, kriptoumjetnost ne samo da je napravila velik napredak od mema, nego je stekla legitimitet visoke umjetnosti.
No kako se djelo poput “Svakodnevica” uopće može posjedovati kad postoji isključivo u pikselima, naročito znamo li da je i prije prodaje egzistiralo u bespućima demokratičnog interneta, izgrađenog od najranijih dana na postulatu besplatne dostupnosti sadržaja? I taj je primjerak kriptoumjetnosti, kao i svaki drugi, i prije prodaje na internetu mogao pronaći, vidjeti i „skinuti“ bilo tko. Zašto bi ga itko uopće želio platiti, i to ni više ni manje nego gotovo 70 milijuna dolara?
„Svakodnevice“, kao i sva kriptoumjetnost, postoje u digitalnom obliku koji se tehničkim žargonom naziva NZT. Riječ je o tzv. nezamjenjivim tokenima (non-fungible tokens) određene novčane vrijednosti. Baš kao što su bitcoini i druge kriptovalute tokeni, nešto što predstavlja određenu novčanu vrijednost, jednako su tako to i nezamjenjivi tokeni, s razlikom što su oni svi jedinstveni te na svijetu ne postoje dva jednaka. No nemojte to shvatiti previše doslovno.
Pokušate li na internetskoj stranici Rarible – uz Nifty Gateway i Super Rare jednoj od vodećih za prodaju kriptoumjetnina – kreirati vlastito kriptodjelo, moći ćete birati između kreiranja samo jednog NZT-a ili pak kolekcije istih NZT-ova.
Istih u smislu da ćete pri kreiranju čitave kolekcije upotrijebiti samo jedno digitalno likovno djelo koje će onda biti dodijeljeno svakom tokenu u toj kolekciji. Iako će takva „umjetnička djela“ izgledati potpuno identično, svako će od njih biti zabilježeno pod jedinstvenim serijskim brojem i kao takvo ostati trajno pohranjeno u istim onim internetskim bespućima. I baš ih to – samo to – čini jedinstvenima.
A to može odvesti i u apsurd. Jedna od prvih stvari koje su u NZT svijetu postale „velike“ bili su NBA Top Shots, videoisječci zvijezda američke prve košarkaške lige i njihovih najpamtljivijih zakucavanja. U YouTube-videu naslovljenom „Kako je Logan Paul zaradio milijune prodajući zrak“ autori postavljaju pitanje: ako je iskustvo gledanja zakucavanja LeBrona Jamesa na YouTubeu identično iskustvu gledanja istog u obliku NZT artefakta kupljenog za 50-ak tisuća dolara, a stvarni vlasnik videoisječka i dalje ostaje NBA bez obzira na to što ste vi možda kupili njegov token, zašto bi ga itko onda i želio kupiti? Odgovor: ne radi se o iskustvu gledanja, nego o iskustvu posjedovanja i preprodaje jedinstvenog tokena.
Kriptoumjetnici pojavljuju se i kod nas, a neki su od njih u svijet NZT-ova već ušli na velika vrata. Super Rare je još u lipnju prošle godine objavio intervju sa sestrama Martom i Teom Stražičić, svestranim mladim novomedijskim umjetnicama koje su nakon pohađanja Likovne akademije u Zagrebu već izlagale u New Yorku, San Franciscu, Berlinu i Pragu, a svoja kriptodjela objavljuju pod nadimcima Pirate Sheep i Fluff Lord. Ilustrator i grafički dizajner Igor Šćekić iz Zagreba već je ranije bio član grupacija digitalnih umjetnika, no s prvim NZT-ovima na stranici KnownOrigin pojavio se prije nepunih mjesec dana.
Ključna scena u posljednjem filmu Christophera Nolana odvija se u freeportu za umjetnine. Sagrađene obično uz morske i zračne luke, tzv. slobodne luke mjesta su za skladištenje uvezene robe u kojima vlasnici mogu privremeno čuvati svoju vrijednu pokretnu imovinu bez plaćanja carine, prije no što će je odaslati u neku drugu zemlju.
Slobodna luka u filmu “Tenet” golem je aerodromski hangar specijaliziran isključivo za čuvanje umjetnina. Izabravši da se u njegovu znanstveno-fantastičnom filmu o putovanju kroz vrijeme prvi susret sadašnjosti i budućnosti odigra baš u skladištu umjetnina, redatelj je koketirao s idejom o bezvremenosti i trajnosti umjetnosti koja će i u budućnosti zadržati svoju vrijednost. No pritom se služio pretpostavkom da će umjetnički predmeti ostati u jednakom, fizičkom obliku u kakvom smo ih i dosad poznavali. Što ako se u tome prevario?
Eksplozija digitalne umjetnosti kojoj svjedočimo u stvarnosti mogla bi biti prvi glasnik ultimativne demokratizacije umjetnosti. Nakon navale formalističkih pokreta u slikarstvu 20. stoljeća, koji su propitivali odnos između umjetnosti i njene forme, likovna umjetnost današnjice više uopće ne mora biti određena fizičkom formom. Zahvaljujući možda baš tako prestižnim cijenama koje postiže, kriptoumjetnost je prvi put u povijesti omogućila visoku likovnu umjetnost bez postojanja umjetničkog predmeta, datost koju nije uspio dokinuti ni Duchamp svojim „Vodoskokom“ i ready-made umjetninama. No demokratizacija nije samo u dokidanju umjetničkog predmeta.
Želite li pogledati „Mona Lisu“, ali ne na nekoj reprodukciji ili fotografiji koju je napravio vaš prijatelj za posjeta Louvreu, nego pravo, izvorno platno – morate se i sami zaputiti u Pariz. No želite li promatrati Beepleov original mitskog bika koji na leđima nosi golem bitcoin, možete to činiti iz udobnosti vlastitog doma, teoretski čak i bez da ga kupite. Za uživanje u originalu posjedovanje je postalo opcionalno, a odlasci u skupe i udaljene galerije nepotrebni. Kriptoumjetnost omogućuje dostupnost originalnih likovnih djela bilo gdje na svijetu, a jedini je uvjet internetska povezanost.