Tonska proba Billyja Cobhama i benda u dvorani Studentskog centra u utorak popodne trajala je samo pola sata. Osim što to govori da su domaći organizatori 15. Zagreb Jazz Festivala dobro pripremili pozornicu, govori podosta i o sviračkoj spremi i iskustvu čovjeka kojeg je u utorak navečer dočekala rasprodana dvorana sa 1030 posjetilaca. A svi su oni došli čuti legendarnog bubnjara koji ovom turnejom slavi 50. godišnjicu objavljivanja prvog samostalnog albuma „Spectrum“.
Slušajući zadnju pjesmu koncerta, „Quadrant 4“ izvedenu na bisu, a prvu na spomenutom debitantskom albumu Billyja Cobhama, mogli smo se zapitati kako su to „čuli“ tada, 1973., jer do tada nisu čuli ništa slično. Ukratko, Billy Cobham vlastoručno je ispisao neka od najpoznatijih poglavlja i pravila jazz fusion glazbe, ili jazz-rocka, a takva masivna, dinamična i često spektakularna svirka čula se i tijekom sat i pol Cobhamova nastupa u Studentskom centru.
Znate onu izreku „ne bih mu dao toliko godina“ kad nekoga vidite? Slično tomu, kad čujete Billyja Cobhama nikako mu ne biste pripisali 80 godina života. Billy Cobham je Mick Jagger za bubnjevima. Iako hoda uz pomoć štapa nakon operacija kukova, svira uz pomoć srca, golemog talenta i iskustva sa jednakom snagom kao ranije. Uz pratnju sposobnog tročlanog sastava (ritam sekcija i klavijature), Cobhamove bravure tijekom 11 izvedenih skladbi ipak su bile epicentar zanimanja publike, mada je pozitivno da je zajednička svirka bila fina i ukusna, funkcionalna, artikulirana i majstorski postavljena od svih sudionika koncerta.
No, Cobhamov raspon i danas velikih mogućnosti, od tihog do glasnog pokazivao je koliko je dinamičan, talentiran i, naravno, fenomenalan bubnjar. Do te mjere da se na delikatnom završetku petominutnog bubnjarskog sola u tišini dvorane moglo čuti kako „zuji“ air condition SC-a. Kad su nakon toga započeli legendarnu skladbu „Stratus“ – koju je i Prince izvodio na svojoj zadnjoj turneji 2014. – prolom pljeska u dvorani pokazao je s koliko pažnje je publika pratila koncert, što je i sam Cobham zadovoljno naglasio u jednom od obraćanja publici.
Rekao je i da mu je drago da je nakon 14 godina ponovno u Zagrebu i „da je sinoć bilo odlično u Splitu“, ali „ovo je velika dvorana i uvijek je zadovoljstvo doći“. No, Cobham je prvi put u Zagrebu svirao sa Johnom McLaughlinom 1979., ali u Lisinskom, a dvorana Studentskog centra jedna je od rijetkih „starinskih“ iz tog vremena, tople atmosfere, odličnog zvuka, savršena za ovakve koncerte, pa su doslovno svi izašli iz dvorane zadovoljni.
Taj zadnji dio nastupa okupljenima je predstavio većinu albuma „Spectrum“, ionako sastavljenog od kraćih, povezanih dijelova, a čvrsta, kondenzirana i funkcionalna svirka tijekom čitave večeri samo je pokazala koliko (još uvijek) kontrole, svijesti o aranžmanima i ukupnom dojmu zajedničke svirke, posjeduju Billy Cobham i bend.
Jer, ovakav bi repertoar netko drugi rastegnuo u nepregledan niz spektakularnih solo dionica, što bi i publika pozdravila. Pa došli su čuti jednog od legendarnih glazbenika, a on se pokazao na tragu one funkcionalne, „zapovjedne“ strategije „kako bubanj kaže“. No, ovaj njegov bubanj još uvijek je totalno drukčiji od drugih.