Nina Ćorić jedina je hrvatska pjevačica flamenca koju priznaje struka, a ovaj vikend na 14. Večerima udaraljkaša u Križevcima nastupa s perkusionistima Flam-a Duo koji čine Francesco Mazzoleni iz Italije i Luis Camacho Montealegre iz Španjolske.
Otkad u vama 'tinja' ljubav prema flamencu i kako ste se našli u toj izvorno španjolskoj glazbi?
Službeno od 2010. godine kada sam odlučila posvetiti se flamencu kao pozivu, a sve zahvaljujući jednom flamenco koncertu u B. P. clubu. Neslužbeno puno puno prije zahvaljujući mom bratu koji u Španjolskoj živi od 98' tako da sam tu predivnu zemlju upoznala od sjevera do juga. Negdje na tom putu mi se flamenco uvukao pod kožu, posebno flamenco gitara.
Kako se flamenco uopće može opisati, je li to stil ili žanr, ima i pjesme i plesa i sviranja? UNESCO ga je priznao kao nematerijalnu kulturnu baštinu...
Flamenco je s vremenom postao glazbeni žanr, ali treba uzeti u obzir da je riječ o umjetnosti čiji "službeni" počeci datiraju još iz 17. stoljeća. Flamenco se polako razvijao zahvaljujući Romima koji su stigli u Španjolsku u 15. stoljeću, a nastao je pod utjecajem kultura i naroda koji su ostavili svoj trag na Iberijskom poluotoku, posebno u Andaluziji. Tako da u flamencu možete čuti nasljeđe romske, sefardske, maurske, afričke i andaluzijske kulture. Flamenco broji 60-ak stilova i podstilova tj. palosa, tako da njegovo obiteljsko stablo zaista zaslužuje poštovanje. Od 16. studenog 2010. kada je UNESCO odao priznanje flamencu obilježava se Svjetski dan flamenca, posljednjih godina i u Hrvatskoj.
Vi ste jedina hrvatska pjevačica flamenca koju priznaje struka. Što to znači?
U ovih 15 godina sam imala sreće i prilike upoznati neka zaista velika imena iz svijeta flamenca koji su me igrom slučaja čuli kako pjevam i oduševili se. Nikada neću zaboraviti večeru s maestrom Pepeom Romerom ili afterparty svirku nakon koncerta Gerarda Núñeza prije kojeg sam pjevala. Fantastična plesačica Selene Muñoz mi je još 2013. pisala da moram obavezno nastaviti pjevati, da vjerujem svom talentu. Montse Cortes, pjevačicu koja je godinama pratila Paca de Luciu na turnejama, posebno se dojmila moja suradnja s Balkan Zoo. Kada vam nakon nastupa dođe osoba koja je dugi niz godina dijelila pozornicu s najvećim flamenco gitaristom svih vremena i kaže: "Ovo što radiš je fantastično. Slušaj me kada ti kažem, ipak ja znam malo više o tome". Ove godine upoznala sam svjetski poznatu plesačicu Saru Martin. Kada je čula moj album flamenca s Tamburaškim orkestrom HRT-a odmah je predložila suradnju koju i planiramo realizirati u 2025. U Hrvatskoj mi pak najveću podršku pruža naša operna diva gospođa Dunja Vejzović koja rado dolazi na moje nastupe, a imam čast i sreću da smo s godinama postale i prijateljice.
Postoji li u nas uopće flamenco 'scena'?
Postoji flamenco 'scena', ali uvijek naglašavam da za malo ozbiljniju prezentaciju flamenca treba skupiti umjetnike iz minimalno 2 ili 3 zemlje iz susjedstva. Slovenija ima vrhunske plesačice i plesače, BIH najboljeg gitarista u regiji. Puno je i amatera pa je pohvalno da u Splitu primjerice postoje čak dvije plesne škole flamenca. Doskočila sam "nestašici" profesionalnih flamenco glazbenika tako što surađujem s profesionalcima iz drugih glazbenih žanrova. To su prije svega Mario Rašić i njegov Balkan Zoo zatim Marko First, Josip Mimica, Hrvoje Rupčić, Joe Kaplowitz, Doris Karamatić, Mariachi Los Caballeros, Tamburaški orkestar HRT-a te Francesco Mazzoleni i Luis Camacho s kojima i nastupam na 14. Večerima udaraljkaša u Križevcima.
A postoji li flamenco publika?
Postoji, i to je po meni najvažnije. Bez publike nema smisla raditi ni Flamenco Festival Zagreb ni ciklus flamenco koncerata "Flamenco en Vivo!" koji sam pokrenula prošle godine. Bilo je izazovno održati festival od 2012. do danas, ali imam jaku institucionalnu podršku Veleposlanstva Kraljevine Španjolske u Hrvatskoj i Grada Zagreba, Koncertnu dvoranu Lisinski I Kazalište Komedija kao partnere. Posljednji Flamenco Festival Zagreb bio je rasprodan dva mjeseca unaprijed, tako da je naša publika za mene ključni faktor i zaista pazim da u Hrvatsku dovodim kvalitetan flamenco. Ono čime sam još jako zadovoljna jest što danas u flamencu može uživati publika diljem Hrvatske.
Kakve su reakcije publike dok pjevate? Ovaj vikend na 14. VUK-u, Večerima udaraljkaša u Križevcima, nastupate s perkusionistima Flam-a Duo koji čine Francesco Mazzoleni iz Italije i Luis Camacho Montealegre iz Španjolske.
Ljudi koji dođu slušati flamenco najčešće odlaze s nastupa "punih baterija". Nekad nastupam kao solistica, nekad sam dio "čopora". Bude tu i suza i smijeha i oduševljenja i urlika, vjerujem da će tako biti i u Križevcima. Suradnja s Luisom i Francescom pravo je osvježenje jer pristupamo flamencu na potpuno drukčiji način. Obojica su vrhunski glazbenici i osobe i užitak je surađivati s njima. Veseli me što će naš prvi zajednički nastup biti upravo na 14. Večerima udaraljkaša u Križevcima i zahvalna sam festivalu što je odmah prepoznao vrijednost našeg koncertnog programa.
Dugo ste radili na CMC Televiziji kao urednica programa, prije nego što se prebacili s one strane biznisa. Gdje je teže raditi?
Prije CMC TV-a radila sam kao novinarka informativnog i mozaičnog programa, a prije toga godinama sam radila kao stručni suradnik u jednoj političkoj stranci. Danas sam obrtnik i imam doslovno onoliko koliko uspijem zaraditi. S te strane mi je možda sada "teže", ali zaista uživam u onome što radim i vremenu koje imam. Moje vrijeme jača mi je valuta od bilo kakvog novca.
Koliko vam pomaže to diskografsko iskustvo u karijeri pjevačice?
Pomaže, pogotovo što posljednih godina i sama snimam i objavljujem albume za Croatia Records.
Pjevate li još što osim flamenca?
Pjevam flamenco i romsku glazbu u svom flamenco izričaju.
Kakve su vam ambicije u budućnosti?
Dugoročno, ostaviti kulturu flamenca u Hrvatskoj i za sljedeće generacije. Što se tiče bliže budućnosti, uspješno realizirati dva nadolazeća flamenco koncerta u Lisinskom 25. rujna i 17. studenog ove godine i radno ući u novu koncertnu sezonu.
