Prije desetak dana stigao sam u London i odmah, 1. studenog u 19 sati,na televiziji BBC pogledao emisiju "The One Show" posvećenu novom singlu Beatlesa "Now and Then". Emisija je to otprilike poput "Kod nas doma" HTV-a, a što se sluša i "vrti" kod njih doma moglo se praktično provjeriti sljedećih dana. Beatlesi su dominirali televizijskim kanalima s nekoliko emisija u kojima su nove izjave Paula McCartneya, Ringa Starra i Seana Lennona objašnjavale kako je nastala pjesma "Now and Then", dok se montažom starih dokumentarnih snimaka u priču ubacivalo i Johna Lennona u pravilnim intervalima, kako bi sva četvorica bila zajedno barem virtualno.
Znajući kolike će tantijeme svi spomenuti zaraditi idućih tjedana, bila je sasvim logična njihova predanost promoviranju stare klavirske demo snimke Johna Lennona iz 1979. godine, prometnute u "zadnju" pjesmu Beatlesa. Ta pjesma uvrštena je i na ponovno objavljenu "plavu" i "crvenu" kompilaciju, koja su u novom izdanju 10. studenog proširile singlove Beatlesa okupljene 1973. na plavom i crvenom albumu, s još dodatnih pjesama. Suvišno je reći, mnogi će ih ponovno kupiti baš zbog "Now and Then", ako im ne izađe ne uši od prekomjernog, tj. stalnog emitiranja na radijskim i televizijskim programima.
Što se tiče pjesme "Now and Then" prevelikih tajni zapravo nema i sve nas upućuje u sredinu devedesetih, kad su za potrebe projekta "Anthology" (dokumentaraca i albuma) McCartney, George Harrison i Ringo Starr po istom principu nadosnimili i objavili "nove" pjesme Beatlesa "Free as a Bird" i "Real Love" koje su spektakularno pomogle priči oko "Anthology". Te 1995. radili su i na pjesmi "Now and Then", ali se ona nije sviđala Harrisonu pa su odustali. No, ostala je snimka njegove gitare koja je umontirana u ovu završnu verziju "Now and Then", skupa s gudaćim orkestrom koji su i sami Beatlesi često koristili krajem šezdesetih. Uglavnom, petnaest godina nakon ubojstva Johna Lennona, sredinom devedesetih mogli ste čuti njegov glas i klavir, skupa s trojicom preostalih članova Beatlesa. Danas se ta brojka smanjila na dvojicu, McCartneya i Ringa Starra, ali nije trebalo sumnjati da će "Now and Then" skoro trideset godina kasnije izazvati slično zanimanje javnosti.
Još jedan britanski proizvod šezdesetih, točnije 1962. godine, bio je u medijskom napadu nekoliko tjedana prije ponovnog dolaska Beatlesa. Dakako, bili su to Rolling Stonesi s albumom "Hackney Diamonds", prvim s novim pjesmama nakon 18 godina. Suvišno je reći da su upornim medijskim blitzkriegom u nekoliko tjedana uspjeli doći na prva mjesta u petnaestak država, a tek na treće u SAD-u. Bili bi i na prvom, tvrdili su mnogi, da se isporuka novog albuma nije odgađala od Amazona i interneta do "čvrstih", fizičkih trgovina, jer su prednarudžbe zatrpale tvornice, a trgovci nisu uspijevali proslijediti kupcima davno naručene primjerke. No, uspjeli su postaviti rekord kao jedino ime u povijesti s albumima na top-10 ljestvicama u šest dekada.
Tako su Beatlesi i Stonesi bili vijesti dana (i tjedana) u Londonu, a i po cijelom svijetu, krajem 2023. godine, šezdeset godina nakon početka karijera. Dapače, čak su se i ujedinili u tonskom studiju prvi put u životu, jer je Paul McCartney odsvirao dionicu bas gitare u pjesmi "Bite My Head Off" na albumu "Hackney Diamonds". I na tom planu zaokružili su priču o davnim zajedničkim počecima i istrajnosti koja ih čini jedinstvenim pojavama u povijesti glazbe. Prije toga (neki) članovi Beatlesa i Stonesa okupili su se zajedno samo dva puta, kad se 1967. snimala televizijska emisija "All You Need Is Love" i godinu kasnije kad je John Lennon gostovao u televizijskom showu Stonesa "Rock'n'Roll Circus".
Vraćajući se jedan od idućih dana automobilom u London, prošli smo kroz Dartford, a upravo je tamošnja željeznička stanica bilo mjesto gdje su se 1961. na putu za školu u Londonu ponovno sreli Mick Jagger i Keith Richards. Jagger je u rukama imao ploče, među njima i kompilaciju "The Best of Muddy Waters" s pjesmom "Rolling Stone Blues" po kojoj su 1962. odabrali ime, kad je neki novinar telefonom pitao Briana Jonesa kako se zove grupa, a ovaj na podu pogledao spomenuti album i ispalio kao iz topa – "The Rolling Stones".
Da bi obljetnica bila potpunija, Jagger i Richards na albumu "Hackney Diamonds" prvi su put – sa starom akustičnom gitarom iz tridesetih godina koju je u studio donio producent Andrew Watt, glasom i usnom harmonikom – snimili taj blues s one ploče s metro stanice, kojim simbolički završava novi album Stonesa i jednako simbolički zatvara krug.
Dakako, sve je to nekako prirodnije kontemplirati u blizini stanice vlaka u Dartfordu, ali, kako vidimo, od BBC-ja do čitavog svijeta mediji su se pobrinuli da glavne vijesti koncem 2023. budu Beatlesi i Stonesi.
Sve ovo oko albuma Stonesa dogodilo se prije izlaska novog albuma Taylor Swift "1989 (Taylor's Version)" 27. listopada, nakon kojeg više nikakava utrka na prva mjesta top-ljestvica nije bila moguća nikome, pa ni Stonesima i Beatlesima. Pitanje je samo gdje će ona biti za četrdesetak godina i hoće li još biti na prvim mjestima top-ljestvica?