NA RUBU DOBRa UKUSA

Karikatura je alat demokracije, ali i pokretač mržnje

Foto: Feral Tribune
Feral,Franjo Tuđman,Slobodan Milošević
Foto: The New Yorker
The New Yorker,Obama
Foto: ''
Charles Darwin,karikatura
Foto: ''
šala
Foto: ''
lažna reklama
Foto: ''
reklama,rasizam
Foto: Zbigniew Libera
Lego,koncentracijski logor,Zbigniew Libera
Foto: Feral Tribune
Feral,Franjo Tuđman,Slobodan Milošević
09.01.2015.
u 12:00
Satiričari su prestali koketirati s rasizmom, ali ujedno više ne poštuju žrtve velikih tragedija
Pogledaj originalni članak

Reakcije koje su uslijedile nakon terorističkog napada na francuski satirični list Charlie Hebdo kao da su iznova podijelile Istok i Zapad. Po reakcijama većine zapadnih vlada, pa i same Bijele kuće (koja je Charlie Hebdo 2012. godine osudila zbog neprimjerenog i "duboko uvredljiva sadržaja", a jučer je njegove zaposlenike prozvala "mučenicima demokracije"), čini se da je svijet zaboravio da karikatura ne mora nužno biti oruđe demokratskog, sekularnog zapadnog svijeta protiv vjerskog fanatizma bliskoistočnih zemalja.

Suptilna diskriminacija

Baš naprotiv, često je bila jedno od glavnih oruđa u širenju nazadnih ideja, od rasizma, ksenofobije i homofobije do pokušaja ovladavanja građanskim pravima žena. Jedna od najpoznatijih karikatura iz povijesti, na kojoj je Charles Darwin prikazan kao starac majmunskog tijela, primjerice, postala je simbolom posprdne reakcije "uljuđene Europe" na novu ideju o podrijetlu vrsta, dok je Amerika, koja se voli smatrati tvrđavom demokracije, u svojoj bližoj povijesti industriju zabave uvelike temeljila na karikaturalnom prikazu pripadnika nebjelačkih rasa. Kako je diskriminacija u međuvremenu poprimila suptilnije tonove, rasno izrugivanje postalo je tabu, no neki drugi tabui, poput šala na račun holokausta, tragedije 11. rujna ili Domovinskog rata u Hrvatskoj, rasplinuli su se u posljednjih nekoliko desetljeća, a posebno dolaskom interneta kao medija na kojem je sve dopušteno. Zahvaljujući brojnim online aplikacijama, danas svatko može postati autorom, ali i žrtvom nove "forwarduše", koje su postale karikature modernog doba.

Nema nikakve cenzure

Takvom liberalizacijom "prava na umjetnost" trajno smo se riješili institucije urednika kao mehanizma kontrole prije nego što stvari zaista izmaknu kontroli, što odgovornost za sadržaj ostavlja isključivo autorima, koji je u internetskoj anonimnosti često nisu ni svjesni. Zato danas više nego ikada karikatura može biti sredstvo obrane, ali i rušenja demokratskih vrijednosti.

>>Francuska na rubu usijanja: 'Satira smije sve. Samo ne smije umrijeti'

>>Posljednja karikatura ubijenog urednika. Je li ovo bio okidač za napad?

>>Pogledajte odgovor kolega na krvavi masakr - karikaturama

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 42

Avatar mrtvu majku komunističkuu usta
mrtvu majku komunističkuu usta
12:16 09.01.2015.

danas za ovakve letke koji su u splitu osvanuli kontra josipovića - partija hapsi....ne sjećam se da je ikad ijedan novinar feral tribune-a koji je stvarno bio dno novinarstva bio uhapšen.

Avatar mrtvu majku komunističkuu usta
mrtvu majku komunističkuu usta
12:07 09.01.2015.

nema veće karikature od našeg milanovića i njihove vlade.

Avatar abakus
abakus
12:28 09.01.2015.

Vrlo je fina granica između karikature koja čovjeka može i naljutiti, ali će ga navesti na razmišljanje i preispitivanje nekih osoba/ideja/predrasuda itd. i one koja gazi ljudsko dostojanstvo i čovjeka. Ljudi koji se bave satirom morali bi biti zato vrlo odgovorni ljudi, svjesni jačine svoga oruđa (oružja) i reakcije koju ono što napišu ili nacrtaju može izazvati. Osobno sam protiv bilo kakve cenzure slobode govora, ali smatram da u svakom društvu moraju postojati glasovi razuma koji će znati prozvati i, eventualno, pozvati na bojkot onih koji tu slobodu zloupotrebljavaju. I smatram da se društvo mora potruditi obrazovati ljude koji ga čine, posebno mlade naraštaje, da znaju s jedne strane cijeniti i štititi slobodu govora, a s druge strane da znaju isto tako prepoznati njezinu zlouporabu. No zabraniti izricanje mišljenja... ne. Moram reći da mi u Hrvatskoj prilično nedostaje kvalitetne satire i da je situacija što se toga tiče bila bolja 90-ih, kao što se može vidjeti i po fotomontaži koju ste stavili kao naslovnu u ovom članku. Zašto danas ne možemo vidjeti nešto slično u svezi vodećih ljudi države, recimo Josipovića i Šešelja u nekoj pozi sličnoj ovoj gore...? ;)