Kazalište u ženskim rukama

Ma, pusti kazalište, to je za žene, za nas je muškarce nogomet i politika – kazao je ne tako davno ravnatelju Komedije Niki Pavloviću gospodarstvenik kod kojega je tražio sponzorski novac za svoj teatar. No još donedavna teatar je bio “muška stvar”. Na Akademiji dramske umjetnosti žene su bile iznimka, šutljive radnice koje su odgajale svoju budućnost. Ponajprije to su Neva Rošić i Ivica Boban koje su udarile stvaralački pečat generacijama. Donedavna je bilo nezamislivo da intendantica bude žena. Danas se situacija promijenila.

Kazališna živost
Preokret se počeo događati početkom devedesetih kad je mnoštvo intelektualaca iz kulture izravno prešlo u politiku. Prvo su oslobodili mjesto u kulturi lijevo usmjerenim intelektualcima, a kad su se i oni vratili u politiku, vrata su se širom otvorila ženama. Prva je Mani Gotovac preuzela Teatar ITD, kazalište pred zatvaranjem. U ratno vrijeme stvarala je kazališnu živost, da bi potom bila nagrađena dvama mandatima intendantice HNK u Splitu, a sada je intendantica HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Snježana Banović postala je ravnateljicom Drame HNK u Zagrebu, trenutačno predaje produkciju na ADU. Potkraj lanjske godine prvom intendanticom zagrebačkoga HNK postala je Ana Lederer. Aleksandra Broz upravo je na odlasku iz INK Pula, Jasminka Mesarić godinama vodi Dječje kazalište Osijek koje je nedavno preimenovala u Kazalište Branka Mihaljevića. Zdenka Mišura preuzela je gotovo uništeno splitsko Kazalište lutaka i nedavno ga uselila u novu zgradu...

Godinama je u sjeni našega matičnoga kazališta bila Jasna Jakovljević, kao poslovna ravnateljica. Trenutačno je vršiteljica dužnosti ravnatelja HNK Varaždin. Žene su izdržljive i šutljive radnice koje svoje suradnike znalački raspoređuju tako da budu od koristi. Zoran je primjer Marija Sekelez. Glumica koja je do prije desetak godina bila bez dana zaposlenja u stalnom radnom odnosu. Preuzela je doslovce kazalište na groblju. Kazalište Žar ptica tek je imenom bilo u sklopu gradskih kazališta. Godine provedene u honorarnom odnosu i u samostalnim produkcijama očvrsnule su i tu ženu koja, kao i ostale Amazonke, često beskompromisno, katkad i okrutno, čiste u svom dvorištu. “Morale smo napraviti salto mortale duše i tijela”, kažu. Sve one znaju da neće dobiti drugu priliku ne pokažu li rezultate, a od muškaraca moraju biti višestruko vještije i lukavije, pa i kreativnije, da bi opstale u voditeljskim poslovima.
I Željka Turčinović je, poslije nekoliko godina savjetničkog mjesta u Ministarstvu kulture, preuzela vođenje Međunarodnog kazališnog instituta ITI Unesco.

Institut iz kuhinje
Sanja Nikčević također je jedna od njih. U svojoj kuhinji doslovce je stvorila danas razgranati ITI. koji je Turčinović naslijedila, a Nikčević se okrenula sveučilišnoj karijeri. Saša Broz ne krije svoju vezanost uz SDP. Bila je u izbornom stožeru Davorka Vidovića. Svojim drskim programom i ponašanjem izazvala je Pulu. Žalosno jest upravo to što je njezina stranka u pulskoj vlasti koja ju je skinula. Za Anu Lederer kruži priča da ju je osobno Mirjana Sanader postavila i da joj je zaštitnica. Budući da je premijer bio intendantom HNK Split, budući da je doktorirao upravo na kazališnoj temi, ne bi bilo čudno da je osobno, i mimo svoje žene, zainteresiran za situaciju u svom ključnom kazalištu. Naprotiv! Kad smo već kod nagađanja, znakovito jest i to što je gradski ministar esdepeovac Duško Ljuština u nekoliko navrata vođenje svoga Kerempuha povjeravao upravo ženi – Dragici Tihavi.

Dubravka Vrgoč također je jedna u nizu žena koje već sada mogu pokazati iznimne rezultate. Uspjela je, Gordani Vnuk na očigled, u Zagrebu prije četiri godine ustanoviti još jedan međunarodni kazališni festival. ZKM je dovela u red. Sada se priča o predstavama toga kazališta, a ne o ravnateljima koji preko zaposlenika zadovoljavaju svoje potrebe. Iako politika ulaže puno manje u svoje ravnateljice, one daju neusporedivo bolje rezultate i muške kolege nadmašuju marljivošću i pouzdanošću. Osim toga, njima je temeljni cilj kazališna živost i dobra predstava, teatar im nije stepenica prema političkoj karijeri ili način pranja i ubiranja novca. Današnjim kazališnim Amazonkama muškarci nisu potrebni kao zaštitnici i savjetnici. Čak bi se moglo reći da su ostale zadnjim braničima kulture u svijetu kojemu do kulture više nije stalo.