Priznajem! Ja sam jedan od onih “gadova” koji žive od Severine. Istina, napisao sam tek nekoliko tekstova o njoj, ali su zato moji kolege prodali na desetke tisuća primjeraka novina dnevno više pišući o njoj, pa je ta zarada dijelom otišla i u moj džep. Priznajem! Sviđaju mi se Brezovčevi “Glembajevi”.
Zato što imaju veze sa mnom, s nama, sa slikom svijeta koju mediji stvaraju. Priznajem! Volio sam (i još volim) pokojnog predsjednika Franju Tuđmana. Pa kako onda mogu hvaliti predstavu u kojoj se fotografija njega i još nekoliko političara i magnata (Šeks, Todorić, Kosor, Zagorec, Sanader) koristi kao scenografija?! Zamislite, čak su te fotografije prikazane kao mete s rupama od metaka na čelu i licu! I to nije sve. Taj Brezovec ni mrtvim umjetnicima ne da mira. Ne samo da je iskoristio ulomke iz filma s Enom Begović, koja je bila (odlična) Parova i Vrdoljakova Castellica, nego je i aludirao na njezinu smrt pod džipom, jer Severina jednom padne pod kaširanim džipom... Hoćete li razbiti ogledalo ako vam kaže da je Snjeguljica ljepša od vas ili da ste danas stariji nego jučer?
Govoreći o stvaralačkom postupku Branka Brezovca, nemoguće je postavljati pitanja o tome “što je on mislio”. Kad su Ivu Dulčića fratri pitali što je mislio kad je oslikao splitsku crkvu Gospe od zdravlja, rekao je: “Nisam ja ništa mislija, ja san slika!” E, pa gledatelj je tu da misli. Nisu li mediji od Tuđmana učinili metu i prije nego što se ohladio u grobu, nisu li Zagorca osudili i prije nego što su ga uhitili, nije li Ena Begović prisutna kao čežnja, jer njezino je mjesto na pozornici još uvijek prazno.
“Vjeruj mi, za sve što sam morala raditi bila sam jako slabo plaćena”, kaže Krležina Castellica i te rečenice nema u predstavi. Današnje djevojčice iz zabitih sela i predgrađa mogu birati hoće li biti konobarice, udati se za sportaše i uzeti im otpremninu za rastavu ili će krvavo raditi i manevrirati kao Severina. Jest, i manipulirati javnošću. E, o tome je riječ. Brezovec je svojom predstavom, koja je počela onog trenutka kad je objavljeno da je Severina buduća barunica Castelli, iskoristio sva moguća sredstva manipulacije javnošću kako bi tu manipulaciju razotkrio. Tko ima oči neka vidi. Tko ima hrabrosti neka spozna. Predstava još traje. Strašna je istina to da smo svi zajedno spremni u jednom trenutku osobu pretvoriti u božanstvo, a već sutra ćemo o njoj pisati (i čitati) kao o kurvi (političkoj ili stvarnoj).
Osuditi Brezovca za predstavu isto je kao osuditi nekoga zato što ima noćne more. Umjetnost su snovi društva. Jedini zločin u kazalištu je puna pozornica i prazno gledalište. Zapravo, ima samo jedan još teži zločin: puno gledalište srednjoškolaca koji umiru od dosade i gađaju Almu Pricu šprihericama.