U Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno je zaigrao "Moj muž", predstava nastala prema zbirkama priča makedonske autorice Rumene Bužarovske, u dramatizaciji Tomislava Zajeca i režiji Dore Ruždjak-Podolski. Velika je to ansambl-predstava koja traje gotovo tri sata, u kojoj su posebno zasjali Adrian Pezdirc, Anđela Ramljak, Dado Ćosić i Barbara Prpić te prkosno-duhoviti Pjer Meničanin i moćna Doris Šarić-Kukuljica u ulogama zlostavljane i zanemarene djece.
Većina glumaca igra više lica iz priča u kojima Bužarovska govori o drugotnosti i egzotiziranju Balkana, patrijarhatu, šovinizmu, malograđanštini, nejednakim prilikama... Te važne teme, nažalost, pomalo su se istopile u predstavi koja svojim velikim dijelom inzistira na humornim dosjetkama kojima se likovi prečesto pretvaraju u skupinu histeričnih žena koje ne znaju što bi sa svojim životima ili sa svojim muškarcima – ako tu razlike uopće ima, kao da impliciraju autori.
Većina publike odlično je prihvatila tu slapstick interpretaciju predloška, dok je dijelu ljudi koji su pomnije čitali autoričine priče nedostajalo društvene kritike i političkog podteksta kojima njezino pismo obiluje. Tek pred kraj predstave ton se mijenja i skreće u mučninu koja razdraganoj publici dolazi kao šamar, u trenutku u kojem na pozornicu izlazi Lile, djevojčica čiji je život mogao biti spašen da se njezina majka nije bojala pozvati hitnu pomoć. Tu se niže još nekoliko bolnih raspleta priča o ženama zatočenima u arhetipskim odnosima i vlastitoj egzistencijalnoj nemoći, očajno lišenima bilo kakvog emancipacijskog potencijala, koje na raspolaganju imaju tek male zlobe i ognjište za koje su generacijama prikovane.
Možda bi bilo bolje da su se autori odlučili zadržati u humorističnoj interpretaciji predloška, koji je (iako lišen dijela svojeg dramskog potencijala) funkcionirao kao cjelina. Ovako ostaje dojam da se u velike teme zagreblo prekasno i površno, bez mnogima potrebne katarze.