Proteklog je vikenda u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti Eurokaz izveo predstavu "Novi Sotona", nastalu prema romanu estonskog klasika Antona Hansena Tammsaare i drami "Požar strasti" domaćeg književnika Josipa Kosora. Režije se prihvatio Branko Brezovec, koji je uz Gordanu Vnuk potpisao i adaptaciju tekstova.
Provokativni roman estonskog pisca u kojem se Sotona spušta na Zemlju kako bi izborio spasenje ove bi se godine trebao naći i pred hrvatskim čitateljima u nakladi Frakture pod imenom "Novi vrag u selu", u prijevodu Borisa Vidovića s engleskog jezika. Eurokazova najnovija predstava plod je koprodukcije s estonskom kućom R.A.A.A.M. iz Tallinna i suradnje s Muzejom suvremene umjetnosti.
Već i plakat ove mračne dvosatne predstave, u kojoj svoju prigodno đavolsku ulogu ima i redatelj Brezovec koji prilično nadahnuto čita Sotonin tekst s redateljskog stolića s ruba pozornice, navješćuje predstavu i kao izravni odgovor na suvremena ratna zbivanja u najbližem estonskom, ali i hrvatskom okruženju. Autor plakata i producent predstave Marko Milovac i ne krije da je za likovno rješenje efektnog plakata koristio i poznatu propagandističko-mačističku fotografiju ruskog predsjednika na konju. Asocijacija na Rusiju ili, ako hoćete, SSSR (čije se komunističko carstvo tek ovih godina raspada uz veliki prasak zahuktale ruske agresije na Ukrajinu) jasno se može čuti i na kraju predstave, uz oprezne i prilično nježne zvukove "Internacionale". Jesu li ti tonovi prijeteći ili smirujući, ocijenit će svatko prema vlastitim nahođenjima.
"Novi Sotona" smješten je u prikladno kosorovsko ruralno okružje (nisu to nikakvi Gruntovčani, nego puno turobnije mjesto), u kojem su ljudi temeljito međusobno suprotstavljeni i bore se na život i smrt, napose Ilarija Šarić, kojega interpretira makedonski glumac Ognen Drangovski, i Guša Rigalin, kojega glumi Frano Mašković, za glavu niži, ali i nimalo inferiorniji od svog seoskog suparnika. Dapače. Zlo nekako uvijek, pa i u ovoj predstavi, nađe put i pobjeđuje dobro, samo što ponekad to ne prođe nekažnjeno.
U cijelom tom kolopletu ljudskih sudbina, u kojem se izvrsno snašao Siniša Miletić kao kapelan, ali i Borna Baletić u nekoliko i srodnih i nesrodnih uloga, glavnog junaka zapravo i nema, ako to nije baš Sotona, čije nas namjere zbunjuju i tjeraju pred svjetonazorska i filozofska iskušenja. Ali, taj Sotona i nije baš novi, a još je manje pošteni smrtnik, pa je i njemu, kao i smrtnicima, širom otvoren put u pakao. A do pakla je lakše doći uz dojmljivu glazbu Stanka Juzbašića, koja je motor ove predstave.
