Ena Jurišić

Komponirala je, a još nije znala ni sve note

08.05.2017.
u 11:30
Ena polazi program kompozicije za djecu kod profesora Davora Bobića, koji jedini u Hrvatskoj radi s talentiranom djecom
Pogledaj originalni članak

Ena Jurišić jednostavno začuje, kaže, melodiju u glavi pa trči do pianina u svojoj  sobi  ,”da ju ne izgubi”, i prebire po tipkama. Glazbu koju odsvira zadrži u pamćenju jer još ni ne zna sama zapisati sve note. I tako je od osme godine njezina života,  otkako je počela svirati klavir.

Ena je 10-godišnja djevojčica iz Osijeka i jedna je od najmlađih skladateljica u Slavoniji, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Učenica je četvrtog razreda osnovne škole i drugog razreda Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku. Usto, pohađa i program kompozicije, za djecu, na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, pod mentorstvom uglednog skladatelja i profesora Davora Bobića iz Varaždina.

-  Učili smo svirati neku pjesmu u Glazbenoj školi, a ja sam imala svoju melodiju u glavi, zamolila sam profesoricu Anu da ju posluša, odsvirala joj i  tako  je  počelo  –  priča nam simpatična Ena. Profesorica je na prvu prepoznala njezin talent i odmah ju uputila kolegi Bobiću. 

-  Kako je Ena polako svirala, tako je on zapisivao note. Kada je završila, predao joj je papir s njezinom skladbom. Ena ga je  pogledala i kasnije mi je rekla “Mama, pa ja ni ne znam te note!” – smješka se njezina majka Josipa.

Svoj skladateljski prvijenac Ena je nazvala “Proljeće na selu”. Stvorila je potom i “Klaune” te “Detektive”,  a ta tri naslova priskrbila su joj i nagradu na natjecanju “Europa u školi”, u glazbenom izričaju dobne skupine od 1. do 8. razreda, lani u svibnju. Imala je tada, podsjetimo, tek devet godina. Svirala je već vlastite kompozicije i na koncertima, u Osijeku i Požegi.

-  Ako  imam  inspiraciju, dosta brzo smislim novu skladbu, za par minuta – priča nam Ena dok prebire prstima po pianinu i svira nam najnovije autorsko djelo “Pahuljicu”.

Mama i tata su joj, inače, prva publika.

-  Tata  pomalo svira gitaru pa ju zna i pratiti u sviranju – nadovezuje se mama Josipa.

Žive  trenutno  u  manjem  stančiću,  Ena  ima  i  mlađu seku, no mjesto za električni pianino moralo se pronaći. 

-  Vježbam svaki dan po pola sata doma, a u Glazbenu školu odlazim u jednom tjednu  dva  dana,  a  u  drugome  četiri,  ovisno  o smjenama – pojašnjava djevojčica. Odlična je učenica četvrog razreda OŠ Jagode Truhelke, a niti jednom se riječju ne žali na tolike obveze. 

- Stignem ja to sve! - smješka se ona pa prepričava anegdotu: 
- Prijatelji u razredu su jednom propustili tjelesni kako bi me gledali dok sam gostovala u jednoj emisiji, okupili su se svi pred velikim televizorom – govori nam.

Trud i rad su joj se isplatili pa je uz niz priznanja, Ena zaradila i stipendiju u Glazbenoj školi. Klavir je za svoj instrument odabrala jer, dodaje, voli i pjevati pa uz njega i to može. 

-  Teško bih uz violinu na ramenu mogla pjevati – uspoređuje Ena. A i prije nego  se  upisala  u  Glazbenu  školu, sama bi, po sluhu, uspjela odsvirati omiljene joj pjesme, pa tako i jedan hit popularne “Adele”. 

Da  je  Ena izuzetno talentirana, potvrđuje i profesor Davor Bobić. Ona je, pak, jedna od 15-ak osnovnoškolaca s kojima on radi u Osijeku i Vinkovcima. 

-  Toliko  je djece u Slavoniji koja skladaju da je to zaista impresivno! - započinje  red.prof.art. Bobić, inače prodekan za umjetnost i znanost na Umjetničkoj  akademiji u Osijeku. Njegov je program, dodaje, jedini takav u Hrvatskoj  za rad s   talentiranim malim skladateljima. Poučavao je, prije toga, djecu u Varaždinu, no taj je projekt ukinut pa se usmjerio na Slavoniju.

-  Kompozicija  se  ne  uči  niti u osnovnim, niti u srednjim školama. Kada dijete počne skladati, alarmiraju me njegovi profesori, a ja, opet, imam dar prepoznati talentirano dijete. Radim s njima pomoću crteža, jer tada još ne poznaju note pa ne mogu ni zapisati svoje skladbe – opisuje on princip rada. 

  

Njegovi su bivši učenici, dodaje, danas profesori i poznati skladatelji, kako u Hrvatskoj, tako i izvan njezinih granica. Sam profesor
Bobić, inače, Kompoziciju, glazbenu teoriju i harmoniku diplomirao je u Kijevu, na Državnom Konzervatoriju P.I. Čajkovski.

-  Kompozicija je sepcifičan predmet, iziskuje dodatni angažman nastavnika, a važno je prepoznati taj dar kod djeteta još u  najranijoj dobi i uputiti ga na pravi put – ističe naš sugovornik. Korak naprijed vidi u otvaranju studija kompozicije na Umjetničkoj akademiji u Osijeku od jeseni. 

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

Avatar Ante-Portas
Ante-Portas
19:02 08.05.2017.

super

DU
Deleted user
13:36 09.05.2017.

Bravo Ena! Samo tako nastavi!