Kultni status bendova kao što su Bijelo dugme, Azra, Idoli u Hrvatskoj i na području bivše države, s obzirom na njihov opus i utjecaj, nije potrebno dodatno obrazlagati, ali kako objasniti fenomen benda koji je snimio samo jedan album, i to prije 30 godina, a i dandanas ima na tisuće obožavatelja u Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Sarajevu, Mostaru, Podgorici, Beogradu...? Crnoj udovici iz Dubrovnika uspjelo je baš to.
Dubrovački heavy metal, hard-rock bend Crna udovica osnovan je 1982. Osnivač benda bio je Zvonko Doka Kaitner (gitara), a oko sebe je okupio vrhunske glazbenike te su mu se priključili Željko Mirović Miš (bas), Pero Baule (bubnjevi), Srđan Kera (klavijature) i Lukša Čokljat (vokal). Kako sami ističu, najveći utjecaj na njih imali su tada Deep Purple, Led Zeppelin, Whitesnake i drugi slični bendovi.
Za tekstove je, kaže nam Željko Mirović Miš, bio zadužen Lukša Čokljat Čolo, a glazbu su zajedno radili Zvonimir Kaitner Doka i Čolo.
Pobijedio Osmi putnik
Izabrali su atraktivno ime Crna udovica (kako se zove i jedna pjesma) tipično za heavy metal bendove koji su vladali tom scenom.
Foto: Arhiv/Crna udovica
Bend je i prije same prve službene svirke već imao veliki krug obožavatelja, a prvi se koncert dogodio u popularnim Lazaretima, a na vokalu je umjesto Čokljata uskočio Mato Kralj. Miš je tada jedini put na koncertu svirao ritam gitaru, a na basu je bio Nikša Benić. Lazareti su bili puni, a svi su došli vidjeti bend koji su slušali po probama i doma na demo kasetama. Pjesma ‘Obala tuge’, za koju je tekst napisao Lukša Čokljat Čolo, postala je ubrzo nezaobilazna himna dubrovačkih tuluma. I danas se smatra njihovim najvećim hitom.
Udovica je vrlo brzo stasala u ozbiljan, perspektivan bend, a onda je došao i poziv za nastup na Stereoviziji, gdje su se natjecali za najbolji demo bend. Pobijedio je tada Gibbonijev Osmi putnik, a Udovica je zauzela drugo mjesto, što je za njih i njihove fanove bio veliki uspjeh. Ovaj im je nastup otvorio mnoga vrata i uslijedili su pozivi na svirke širom bivše države.
Katastrofa na snimanju
Prekretnica se dogodila kada su 1985. upoznali Branu Likića, poznatog sarajevskog glazbenika koji je imao bend Renesansa i glazbeni studio u Skenderiji. Pao je dogovor za snimanje materijala, a Crna udovica u te je prve tri godine doživjela nekoliko izmjena u postavi. Tada Srđana Keru na klavijaturama zamjenjuje Mateo Šuljak, a vokal preuzima Davor Erceg. Dolaskom Davora na mjesto pjevača, Udovica je dobila ono što joj je, osim virtuoznog gitarista, odlične ritam sekcije i trebalo; moćan i prepoznatljiv vokal.
Uspon je počeo pravom katastrofom
Snimanje u Sarajevu započelo je u ljeto te 1985., a trajalo je samo deset dana. Onda se dogodilo nešto što je moglo zauvijek promijeniti sudbinu benda. Tijekom remiksa dogodila se pogreška i bespovratno je nestao cijeli snimljeni materijal! Srećom, bend nije posustao i novo je snimanje dogovoreno za ljeto iduće godine.
Bend je dosta polagao na imidž što je palilo kod ženskog dijela publike. Djevojke su vrištale i pjevale od prve do zadnje riječi
Tada u studio s njima ulazi Enes Omerčahić kao novi klavijaturist te u postavi Zvonko Kaitner Doka (gitara), Željko Mirović Miš (bas), Pero Baule (bubnjevi), Davor Erceg (vokal) kreće snimanje koje je završeno u ljeto ‘86. Kao ‘tonac’ u studiju pomagao im je tada perspektivni i talentirani, a danas izuzetno cijenjeni producent i glazbenik Nikša Bratoš.
Rad u studiju je, kažu, prošao u odličnoj atmosferi uz druženje s izvanrednim ljudima koji su često dolazili u studio i hvalili materijal. Među njima su bili Tifa, Dino Merlin i mnogi eminentni sarajevski glazbenici.
Nakon završetka snimanja uslijedio je i onaj najteži dio za mladi bend koji dolazi iz malog grada – pronaći izdavača.
– Materijal smo tada najprije nudili Jugotonu, međutim oni nisu pokazali interest te smo pokušali u Sarajevu u Diskotonu, no ni tamo se nismo uspjeli dogovoriti. Napokon u Beogradu kod PGP RTB-a uspijevamo dogovoriti izdavanje albuma. Oni su bili zainteresirani te već ‘87. album ‘Sudbina’ izlazi na tržište u 12.000 primjeraka, što je u ono vrijeme bila odlična tiraža za bend u usponu – kaže basist Udovice Željko Mirović Miš.
Osim ‘Obale tuge’ koja je već imala kultni status, na albumu su posebno ‘iskočile’ pjesme ‘Proklet od svih žena’, ‘Kad ona plače’ i ‘Crna udovica’. U to vrijeme na sceni već veliku popularnost imaju i Gibbonijev Osmi putnik, riječki Dr. Steel, zagrebačka Legija, a koji također, gotovo istodobno, izdaju albume te godine. Miš kaže kako je album ‘Sudbina’ rasprodan u kratkom roku te počinju pristizati ponude za različita gostovanja na televizijama i koncertima širom bivše države.
– Jako često smo gostovali u Sarajevu na HM festivalima, Beogradu, poznatoj gitarijadi u Zaječaru, Splitu, Šibeniku, Zadru, Rijeci... – kaže Miš.
Uspon je krenuo loše: tijekom remiksa nepovratno je nestao sav snimljeni materijal
Udovica najveću popularnost ima tada u Beogradu i Sarajevu. Počinje onaj period koji sanja svaki mladi bend. Pred dvoranama ih dočekuju gomile obožavatelja, traže se autogrami, suveniri benda. Uza svu tu popularnost, bend ostaje čvrsto na zemlji, bez afiniteta prema stranom tržištu kakav su pokazale Divlje jagode. Ostaju u Dubrovniku i imaju probe svakodnevno, bez obzira na slavu i uspjeh koji su postigli.
Karanova karijera
Bend je dosta polagao i na imidž, što je evidentno ‘palilo’ kod ženskog dijela publike. Djevojke su većinom bile u prvim redovima, vrištale i pjevale od prve do zadnje riječi. S druge strane, Udovica je i među kolegama slovila kao izuzetno usviran bend.
Tada, može se reći u zenitu popularnosti, 1988. na odsluženje vojnog roka odlaze Pero Baule i Željko Mirović Miš, dakle uhodana ritam sekcija, a njihova mjesta popunjavaju Davor Bušić na basu i Bobo Rajačić na bubnjevima. Nedugo zatim dolazi i do promjene na vokalu pa umjesto Davora Ercega dolazi Goran Karan. U to su vrijeme krenule priče kako je Erceg bio na audiciji u Bijelom dugmetu, no ti nije bilo točno, a to nam je i sada potvrdio. S obzirom na osebujnost i snagu njegova vokala, ne bi bilo ništa neobično i da je priča istinita.
Crna udovica tada ulazi u novi period. S novim basistom, Željkom Lalom, mijenjaju zvuk i zaokreću prema tzv. sweet metal. U tom novom sastavu djeluju još godinu dana, a tada bend mijenja ime u Big Blue, a sve to zbog izdavačke kuće koja je smatrala kako naziv Crna udovica treba mijenjati u nešto ‘blaže i prihvatljivije’ publici.
Big Blue izdaje album ‘Na putu za rajski grad’ koji izlazi ratnih 90-ih. Na Dokin poziv u bend ponovno dolazi Pero Baule na bubnjeve i na bas se vraća Željko Mirović Miš. Na klavijaturama je tada bio Enes Omerčahić. Nedugo nakon toga dolazi do raspada benda, a Doka i Karan odlaze u Austriju. Ondje se njihova suradnja prekida nakon niza godina.
Kako je poznato, Karan je uspio vrlo brzo ostvariti vrlo uspješnu karijeru na domaćem tržištu. Gitarist Zvonimir Kaitner, osnivač Udovice, ušao je uskoro u krugove vrhunskih glazbenih imena kao što su Ian Paice (Deep Purple), Jon Lord (Deep Purple), Don Airey (Deep Purple), Neil Murray (White snake) te s njima svira po Europi i svijetu. Kao vrhunski studijski glazbenik radi s brojnim zvijezdama, a među njima je svakako najveća Paul McCartney, kojemu je napravio aranžman i odsvirao gitare na jednoj pjesmi.
Pjevač Davor Erceg također je nastavio uspješnu glazbenu karijeru, a 2004. objavio je odličan i od strane kritike izuzetno hvaljen album Rovinan. Pjesme s tog albuma i danas se često čuju u eteru najjačih radiopostaja u Hrvatskoj.
Crna udovica napravila je reunion 2008. nastupom u Dubrovniku, u tvrđavi Revelin, te dupkom napunila dvoranu. Koliko je značenje i daleko izvan dubrovačkih zidina imala Crna udovica, govori činjenica kako su na taj prvi povratnički koncert stigli fanovi iz cijele Dalmacije, Zagreba, Rijeke pa čak i iz Crne Gore, Srbije i BiH. Koncert je pobrao nevjerojatno dobre kritike i odjeknuo je ne samo u lokalnim medijima.
U to se vrijeme rodila želja za nastavkom neke daljnje suradnje i stvaranjem novih materijala, ali, kako nam je rekao Željko Mirović Miš, obveze koje je Doka imao bile su vezane ugovorima te je bilo gotovo nemoguće okupiti bend.
Crna udovica u novi je period ušla s basistom Željkom Lalom, mijenjaju tada zvuk i zaokreću prema sweet metalu. U novom sastavu djeluju još godinu dana, a tada mijenjaju ime u Big Blue
– Svakome je žao, pojedinačno u bendu jer svi smo mi oduvijek živjeli za ovaj bend. Okolnosti su bile takve da jednostavno nije bilo moguće nastaviti – kaže Miš. Još jedan koncert održan je zbog velikog pritiska i molbi fanova 2014., a i tada su sa svih strana bivše države stigli obožavatelji koji su im ostali vjerni desetljećima. Na koncertima je bilo nekoliko generacija, doslovno od 18 do 60 godina, a to govori kako se glazba Udovice doslovno prenosi s koljena na koljeno.
Fenomen uspjeha Crne udovice zanimljiv je iz više aspekata. Ponajprije jer nisu odabrali pop kao formu izražaja, već hard rock i heavy metal, što u samom startu ograničuje ciljanu publiku. Drugo, odlučili su ostati u rodnom gradu, dok su drugi veliki i uspješni dubrovački glazbenici upravo zbog tih nekih elementarnih ograničenja otišli u Zagreb, London ili neke druge veće gradove gdje je lakše realizirati se. Na treba zaboraviti kako je Dubrovnik i geografski na nezavidnom položaju u odnosu na velike gradove pa se za dovesti neki kvalitetan bend s ovih prostora (o inozemnim da i ne govorimo) treba dobro pomučiti.
S obzirom na potencijal benda koji je Udovica imala u najjačoj postavi koja je i snimila legendarni album Sudbina, mogli su komotno svirati uz bok tada svjetski popularnim bendovima tog zvuka. Tome u prilog ide i sama činjenica da gitarist Udovice danas svira s najvećim svjetskim glazbenicima. Umjesto utrke za slavom, ostali su na zemlji u svom gradu i postigli puno više od bendova koji su izgorjeli u tom nastojanju da se probiju što dalje.
Malo sličnih bendova
Hendikep Udovice je bilo i često mijenjanje postava, ali je publika ostala vjerna i danas, nakon gotovo 35 godina, malo je bendova koji se mogu pohvaliti da imaju takvu posjećenost. Činjenica da su snimili samo jedan album samo pojačava dojam koliko su jak pečat ostavili, ne samo na dubrovačkoj sceni, gdje se o njima i danas među glazbenicima govori sa strahopoštovanjem, nego i na prostoru cijele bivše države, Sarajevu, Beogradu, Podgorici, Mostaru, gdje imaju stotine fanova, koji su danas poslovni ljudi i roditelji s obvezama, ali im nije problem potegnuti par stotina kilometara kako bi opet vidjeli Crnu udovicu.
Treba podsjetiti kako su nakon raspada benda ostale snimljene pjesme ‘Utjeha kose’, ‘Sablasna kočija’, ‘Budite uvijek s nama’, a koje su se trebale naći na drugom, nažalost nikada završenom albumu.
Nakon posljednjeg nastupa u Revelinu 2014. rekli su kako ništa nije definitivno i kako još nisu svi skupa sjeli i ozbiljno razgovarali. Ne treba sumnjati kako bi Udovica i danas, obogaćena svim iskustvima koje su neki od njih stekli u ovih dvadesetak godina, zvučala još moćnije i uvjerljivije nego u vrijeme najvećeg uspjeha.
>> Crna udovica oduševila Dubrovčane i bacila publiku u trans
moj se bend zove crna ovca trajemo 32 godine i nismo snimili niti jedan albumali budemo hvala