Davor Konjikušić imao je samo 12 godina kad ga je rat zajedno s obitelji potjerao iz rodne Zenice u Zagreb. Ponio je sa sobom i “neprovarenu” traumu zbog smrti sestre, umrle prije njegova rođenja. U Zagrebu je na Akademiji dramske umjetnosti završio dodiplomski studij snimanja, uskoro će završiti i diplomski. Kad je lani na Rovinjskim danima fotografije osvojio nagradu za projekt “Genogram”, značilo je to da mu je osobito uspjela namjera ispitivanja vlastite prošlosti, ne samo radi sebe i ne samo pukim nizanjem starih obiteljskih fotografija.
Na izložbi “Sveti ljudi”, koja se pak otvara 1. rujna u zagrebačkoj Galeriji SC, u sklopu ciklusa mladih umjetnika “Oni dolaze”, Konjikušić ide još zrelije u temu koju je ovaj put odabrao, a koja ne iznevjerava njegovu posvećenost čovjeku i odnosu prema njemu koji pak grade drugi ljudi i institucije moći.
Iznova se tu osim fotografija podrazumijeva niz razgovora, analiza, višemjesečni rad koji prelazi u društveni pa i politički aktivizam, koji se posljednjih godina izuzetno intenzivira upravo na svjetskoj umjetničkoj sceni. Konjikušić u središte stavlja 11 muškaraca koji traže azil, na njihovim uličnim, jumbo fotoportretima prethodno i grafički intervenira, a potom prati proces njihova propadanja iz raznih uličnih razloga.
Konjikušićev rad uz izložbu tumače čak tri žene – Marija Borovičkić te Ivana Hanaček i Ana Kutleša iz Bloka. Upozoravaju one na pojam “sveti ljudi” kao naziv izopćenika u antici, što se može reći i za položaj imigranata u procesu njihova zahtjeva za spas u drugoj zemlji.
M. Borovičkić ističe kontrast između marginalizacije tih ljudi i Konjikušićev napor da ih učini vidljivima i o tome raspravi vizualnim sredstvima. Ivana i Ana vide složenije stvari, a tiču se povijesti uloge fotografije i antropologije u kriminalizaciji siromašnih što, među ostalim, zanima Konjikušića. I vodi ga aktivizmu koliko i raskrinkavanju art-medija.