Vjerojatno najutjecajniji dokumentarni filmaš današnjice još se jednom našao u središtu kontroverze. A nije čak ni režirao film niti se taj film bavi političkim strukturama ili nečim drugim što bismo od njega očekivali. Michael Moore producent je filma “Planet of the Humans”, dokumentarca redatelja Jeffa Gibbsa koji se bavi alternativnim izvorima energije. Samo, ne radi to na način koji bismo očekivali od nekog neovisnog filmaša. Suprotno – kritizira ideje zamjene onoga što se kolokvijalno naziva fosilnim gorivima. Do te mjere da je film izazvao bijes zajednice prirodnjaka u cijelom svijetu.
Napali alternativne izvore
Dokumentarac je sam po sebi dobro napravljen, iznosi prilično uvjerljiv “case study” o tome kako su alternativna goriva za naš planet zapravo gora nego konvencionalna. Film je izašao bez distribucije, objavljen je na YouTubeu polovicom travnja, prije Dana planeta Zemlje, te je u samo prva dva tjedna zabilježio više od pet milijuna gledanja. Prilično nevjerojatno čak i za standarde koje je postavila pandemija, tijekom koje se u izolaciji gledalo sve što se zavrtjelo negdje na nekoj platformi. Da bi u tjednu na izmaku film bio skinut s YouTubea. Službeni je razlog kršenje autorskih prava. Stanoviti Toby Smith, fotograf čijih je nekoliko sekundi materijala korišteno u filmu koji se uglavnom i sastoji od arhivskog materijala, podnio je prigovor te je film skinut s najpopularnije videoplatforme. Službeno, kažemo, jer Smith se, kao i tisuće drugih, nije slagao sa sadržajem filma. Pritisak je doista bio golem pa je YouTube možda jednostavno iskoristio i jedan zapravo banalan razlog, jer oko nekoliko sekundi materijala produkcija se sigurno mogla dogovoriti da bi riješila cijeli kaos koji je nastao zbog filma.
Ono što Gibbs govori u filmu “Planet of the Humans” nije nešto novo. U raspravi o, primjerice, električnim automobilima vrlo često čut ćete tezu da se kod tih vozila ne radi o nultom ugljičnom otisku, odnosno cjelovitoj neutralnosti takvog pogona za prirodu i atmosferu. Jer, oni koji zastupaju te tvrdnje uvijek će naglasiti da električna energija kojom se baterije tih automobila pune odnekuda mora doći. A u te izvore spadaju i termoelektrane. Neki će otići i dalje od toga pa će spomenuti da su u tim izvorima i atomske centrale. Takve rasprave zapravo nemaju pobjednika jer zagovornici električnog pogona zastupat će tvrdnju da je u svakom slučaju on benigniji za prirodu, a i u budućnosti će se termoelektrane eliminirati, a ovi drugi isticat će da će to teško biti moguće jer alternativni izvori još nisu pokazali dovoljno potencijala da pokriju rastuće potrebe čovječanstva za električnom energijom. Gibbs i Moore sa svojim dokumentarcem spadali bi u ovu drugu skupinu, u kojoj tvrde da su alternativni izvori ne samo neadekvatni nego i jako često pogubni za prirodu. Primjerice, kada je riječ o baterijama, sadašnja tehnologija izdašno koristi litij, koji se vadi iz nalazišta s više lokacija u svijetu. Pa se u filmu navode i drugi primjeri, recimo, iznimna skupoća zaista efikasnih solarnih panela. Pa niz neuspješnih pokušaja stvaranja alternativnog izvora energije koji je ostavio dugotrajne posljedice za prirodu. Očešali su se i o neke od ikona zelenog pokreta. Nakon što je izgubio izbore od Georgea Busha, Al Gore nije nestao iz javnosti. Proslavio se filmom “Neugodna istina”, dokumentarcem koji se na šokantan i pristupačan način bavio klimatskim promjenama. Gore je uz braću Koch, velike mecene Republikanske stranke, najpoznatija meta Gibbsova filma. On je personifikacija teze filma prema kojoj je prirodnjački pokret sada potpuno preuzeo kapital. Primjerice, Gorea se kritizira za prodaju vlastitog kabelskog kanala Current TV katarskoj Al Jazeeri, a Katar 70 posto svojih prihoda ostvaruje od prodaje nafte. Ozbiljnija je optužba da se u cijelu priču s obnovljivim izvorima Gore uključio zbog profita. Osnovao je u tu svrhu fond, ali s investitorom Davidom Bloodom. Tako je i “Neugodna istina” samo reklama za prodaju projekata koji se bave biomasom korporacijama. To je sada suradnja enviromentalizma i kapitala. Očito je da Gorea Moore više ne sažalijeva onako kako je to činio u “Fahrenheit 9/11”.
Pristran i površan film?
– Krajnje je demoralizirajuće koliko je štete nanio ovaj film u trenutku kada su mnogi spremni na dubinsku promjenu. Postoje vrlo važni kritičari onog prirodnjaštva koje odbija neminovnosti neograničene potrošnje i rasta. No ovaj film to nije – rekla je poznata kanadska novinarka i aktivistica Naomi Klein.
Generalno je film ocijenjen pristranim i površnim, uratkom koji zapravo ide na ruku velikim korporacijama iz, ponajviše, naftnog biznisa. No Michael Moore u svom stilu nije se dao.
– Duboko se divim našim prijateljima enviromentalistima, samo problem nije riješen. Kada ne postignemo ono što smo trebali, ne bismo li trebali stati i razmisliti, unijeti dozu samokritike i reći – O. K., izgleda da ovo ne funkcionira, što trebamo učiniti da bi se to promijenilo? – rekao je Moore. Po njemu postoje daleko bolja rješenja.
Tkz obnovljivi izvori nisu niti obnovljivi niti proizvode pouzdanu i jeftinu energiju. Solarni paneli i vjetrenjace proizvode sporadicnu i nepouzdanu struju koja se ne moze spojiti na mrezu bez adekvatne rezerve.