Animirani film “Pustolovine Glorije Scott – Umorstvo u katedrali” u režiji Matije Pisačića i Tvrtka Rašpolića, uz glavnog animatora Kristijana Dulića, hrvatski je predstavnik na Međunarodnom festivalu animiranoga filma u Annecyju. Kada su njegovi redatelji doznali da je film uvršten u glavnu konkurenciju, pandemija je već uzela maha i bilo je jasno da se festival neće održati tako da nisu ni počinjali učiti osnove francuskog. Ipak, festival će se održati, i to online, od 15. do 20. lipnja, pa Pisačić i Rašpolić sad tek mrvicu žale što premijerna publika neće doživjeti film u punom sjaju, u 4K rezoluciji i 5.1 surround zvuku, standardu na koji smo navikli gledajući američke filmove u multipleks kinima. Riječ je o klasičnoj 2D animaciji, ali umjesto crtanja na papiru, crtali su na digitalnim tabletima. Imaju, kažu, i jednu dramaturški opravdanu scenu u 3D tehnici koju je animirao Matijin stariji sin Luka. Usput, njegov mlađi (uskoro punoljetni) sin Noa radio je glazbu, a ako je tko pomislio na nepotizam, ne radi se tu o njemu, već o produkcijskoj pragmatičnosti. Kako i priliči parodiji Sherlocka Holmesa, film je sinkroniziran na engleski, hrvatsku verziju si, kažu, nisu mogli priuštiti.
I kakva su očekivanja?
Pisačić: Imati film u programu glavne konkurencije, znajući da je na festival pristiglo više od tri tisuće filmova iz cijelog svijeta dovoljna je činjenica. To je kruna njegove desetogodišnje turbulentne produkcije.
Rašpolić: Svako djelo treba publiku tako da je sudjelovanje na festivalima, pogotovo najprestižnijim, neprocjenjiva reklama. Reakcije gledatelja i kritičara nemoguće je prognozirati, ali ponosan sam što imamo film uvršten u glavnu konkurenciju Animafesta i Annecyja, barem do sada.
Gloria Scott koju poznajemo iz knjige Mime Simić je umišljena, neodgovorna i etički invalidna istražiteljica. Ona i njena družbenica Mary Lambert parodiraju i stereotip moderne samostalne ljepotice i ružne frigidne feministice, dakle sve što stereotipom može biti. Jeste li taj karakter zadržali u filmu?
Rašpolić: Kad smo započinjali projekt, svi smo beskonačno iščitavali Miminu zbirku pokušavajući detektirati koja je priča, njen dio ili barem pripadajući motiv pogodan za ekranizaciju. Na kraju smo jednoglasno došli do zaključka da je nemoguće fluid literarnog predloška kvalitetno transponirati u filmsku priču tako da su Mima i Jasna Žmak napisale originalan scenarij koji je Matija nadogradio. I da, bez brige, Gloria Scott je ostala puna poroka i mana te i dalje sama kroji pravdu pri čemu stradavaju gomile nevinih ljudi. Kako bi spektakl bio veći, “bodycount” u filmu nadmašuje broj svih umrlih u Miminim pričama zajedno.
Neobične slučajeve Gloria još neobičnije rješava, s puno humora i apsurda. Kojim se metodama služi u filmu?
Rašpolić: Lakoća kojom Glorija izvodi površne i pogrešne zaključke stvara kataklizmični efekt, poguban za sve koji se nađu u blizini, bilo da su umrli od njene ruke ili tek nesretnim slučajem. Bitno je samo da je njen osjećaj za pravdu zadovoljen jer svima je moguće, pa makar i posmrtno, natovariti neki krimen na vrat. Pisačić: Pri samom kraju filma postoji scena u kojoj Gloria jednom osumnjičeniku detaljno objašnjava svoju izvrnutu dedukciju. Možda je zanimljivo kako sam osobno predvidio i inzistirao da taj dio filma dizajnira Ivana Armanini, autorica stripa o Gloriji. Iako sam s veseljem priželjkivao tu suradnju, ona se na koncu, nažalost, nije dogodila.
Ima li šanse da Gloria preraste u kultnu hrvatsku animiranu seriju?
Rašpolić: S obzirom na to da nam je trebalo deset godina da napravimo film, ako pripazimo na zdravlje, možda ćemo uspjeti zgotoviti još jedan ili dva nastavka. No, šalu na stranu, da bi serijal stekao kultni status, svaki sljedeći film mora kvalitetom i sadržajem nadmašiti ili barem parirati prethodnom, i toga smo itekako svjesni.
Pisačić: Mima Simić i Jasna Žmak napisale su još pet sinopsisa za nove epizode, a film je dobio i financijska sredstva potprograma MEDIA Kreativne Europe upravo kao pilot za seriju tako da mogućnost postoji. Baš kao i kod Baltazara, treba nam strani koproducent da prepozna potencijal i pošteno plati rad.
Gloria Scott je londonska detektivka iz 19. st. Ima li kao lik ikakve veze s Hrvatskom? Osim što je u svakom smislu potekla od hrvatskih autora.
Rašpolić: Iako je radnja geografski i temporalno izmještena iz hrvatske današnjice, s nestrpljenjem iščekujemo i kako će gledatelji kod nas reagirati na film. I ne sumnjam da će lokalni dušobrižnici prepoznati u filmu relevantna društvena zbivanja te imati štošta prigovoriti. Ako se to ne dogodi, podbacili smo jer film nije dopro do najšire publike.
Pisačić: Zapravo nas je ugodno iznenadilo da je HRT pustio insert iz filma u kojem nadbiskup majmun prijeti svojoj pastvi nad kojom lebde gole opatice. I to na Prvom programu, odmah poslije Dnevnika. Onog drugog doduše, iza 23 sata.
Radi li se na nečem novom?
Rašpolić: Uvijek. Napisao sam roman i tražim izdavača.
Pisačić: Radim na animiranom filmu “Portretist mrtvih”, djelomično autobiografskom s obzirom na to da sam u mladosti crtao portrete na grobovima. Trebao bi biti gotov do kraja godine.
Hrvatska animacija niz godina ima predstavnike na velikim festivalima u svijetu... Nešto se događa, scena se probudila, živa je.
Pisačić: Upravo to, domaća animacija već je dugo najuspješnija grana hrvatskog filma uopće, scena se probudila 2004. kad je Marko Meštrović snimio “Ciganjsku” i ne posustaje s uspješnim autorima poput Simona B. Naratha, Veljka Popovića, Jelene Oroz, Danijela Šuljića, Petre Zlonoge, Ivane Bošnjak, Chintis Lundgren, Natka Stipaničeva... “Problem” je što medije to toliko ne zanima niti im je naročito važno pa svake godine to nanovo otkrivaju.
Kada pripremate Glorijinu hrvatsku premijeru?
Rašpolić: Trebala je biti na Animafestu, no on je odgođen. Kalendarski, sljedeći domaći festival na koji smo film prijavili je Motovun. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati, no nadamo se premijeri u neko dogledno vrijeme.
