Trebalo je taj petak navečer sjesti na tramvaj i vratiti se u Gavellu, baš kao nekada, za vrijeme srednjoškolskih i fakultetskih dana, jer taj je petak 27. listopad doslovno početak nove ere Dramskog kazališta Gavella. To je kazalište svoj život započelo 1953. godine kada su glumački 'pobunjenici' predvođeni redateljem Brankom Gavellom krenuli u zajedničku potragu za novim i modernijim teatrom, drugačijim izvedbama i režijama, nadahnutijom i slobodnijom glumom. Zbog toga su napustili sigurno okrilje obližnjeg HNK Zagreb i ubrzo postali nova kulturna institucija Zagreba, kazalište koje je odgojilo generacije nove publike.
I sada su opet na novom početku do kojeg je ih doveo mukotrpni put, kojeg nisu mogli predvidjeti ni najveći pesimisti. Vjerojatno se samo istinski zaljubljenici u kazalište sjećaju da je obnova Gavelle počela još 2017. godine i to zato jer je za svake kiše atrij kazališta curio poput sita, a publika ulazeći u dvoranu često vozila slalom oko postavljenih posuda za skupljanje kišnice. Shvatilo se tada da je popravak i jedinstvena prilika da se izgradi mala dvorana iznad atrija, trenutak u kojem će Zagreb konačno dobiti novu kazališnu dvoranu, a ne tek prilagođena kina (u kojima djeluju Histrioni i Exit).
I radovi su počeli, a s njima i prave drame, među kojima smo 'gledali' i propast jedne građevinske firme. No, tada smo još uvijek išli u Gavellu, ulazili na glumački ulaz, predstave su počinjale u 20 sati jer prvo su iz škole s kojom Gavella dijele prolaz morali svojim kućama otići učenici. I dok smo se gurali po pomoćnim hodnicima kazališta, svi smo govorili kako vrijedi trpjeti, jer dolazi nova dvorana. Umjesto nje stigao je zagrebački potres u ožujku 2020. i on je glumce i publiku potjerao iz Gavelle.
Tri i pol godina i pet milijuna eura kasnije, Gavella je konačno sigurna za one koji u njoj rade i one koji u nju dolaze. Ima svoju staru dvoranu s novom tehnikom, novu dvoranu, koja nosi ime Mala Gavella, iznad atrija kako je i planirano, a taj je isti uređeni atrij postao prostor koji će s vremena na vrijeme poslužiti kao treća scena. Nova dvorana u petak je doživjela prvi pljesak premijerne publike koja se uvjerila kako je to prava kazališna dvorana, sa svom potrebnom tehnikom, ugodna i prisna, obojeno u finu nijansu tamno plave boje koje pod svjetlima reflektora 'vuče' na hladno ljubičastu, s jednim zidom u drvenim letvicama... Ugodna, prisna, komorna.
Slogan kojeg su u Gavelli odabrali za ovu sezonu je „Opet drama u Frankopanskoj“, ali ovog puta to, na sreću, ne radi se o građevinskim dramama. Do kraja sezone najavili su čak deset premijera, a svi se glumci, pričala nam je o tome prvakinja Gavelle Jelena Miholjević posebno vesele i predstavama koje su nastala u 'izbjeglištvu', a koje sada treba prilagoditi vlastitim scenama i vratiti publiku. Gavella je tri i pol godine igralo u: Laubi, Tunelu Grič, Sceni Travno, CeKaTe-u, te odradilo bezbrojan gostovanja i koprodukcije očito ubacuje u 'petu brzinu'. Samo otvaranje bilo je simboličko. Glumci su s balkona i prozora Frankopanskoj i svijetu otpjevali song iz predstave „Zagreb 2020“ Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića, predstave koja je bila prvi umjetnički odgovor na katastrofu koju nas je zadesila.
Nakon toga na redu je bila prva premijera u Maloj Gavelli, „Kozmički žongleri“ Kalmana Mesarića u režiji (i adaptaciji) Ivana Penovića. On je iz djela napisanog 1925. (jednog od najranijih radova autora koji se i danas doživljava predvodnikom avangarde) uzeo dvije od tri jednočinke: „Pobunu Atlasa“ u slobodnoj adaptaciji i „Desperatere“ baš onako kao što ih je Mesarić napisao. U prvom dijelu prvenstveno propituje odnose glumaca i autora, ali i glumaca publike, a u drugom sirovost i samodostatnost kazališnog čina. Moglo bi se prigovoriti grubom spoju ta dva dijela, ali u svemu je najuzbudljiviji je bilo vidjeti glumce, željne igre i 'vlastitog' kazališta. Oni su: Barbara Nola, Natalija Đorđević, Enes Vejzović, Domagoj Janković, Filip Križan, Marko Petrić, Đorđe Kukuljica i Janko Rakoš.
I da šank Gavelle opet radi. I tamo su završili svi. Institucija se vratila.