Prvi put u povijesti HNK Zagreb na čelu Opere je žena – glazbenica Željka Barišić Pulig. Naime, dolaskom nove Uprave na čelu s intendanticom Ivom Hraste-Sočo, prvo je prihvatila poziv da preuzme funkciju vršiteljice dužnosti ravnateljice Opere, a nakon prve, iznimno uspješne sezone, o čemu govore rasprodane izvedbe gotovo svih opernih naslova i značajan napredak u međuljudskim odnosima, odlučila je, kaže, prihvatiti intendantičin prijedlog i nastaviti voditi tu najkompleksniju organizacijsku cjelinu u središnjemu hrvatskom kazalištu, koje je novu opernu sezonu u petak otvorilo premijerom "Rigoletta".
Što mislite zašto je trebalo ovoliko vremena da na vašu sadašnju poziciju zasjedne žena? Nije bilo žena kompetentnih za tu poziciju ili je to pitanje društvene klime u kojoj žene tek sada ostvaruju prava koja im oduvijek u biti pripadaju?
Tijekom povijesti su ravnatelji zagrebačke Opere uglavnom bili dirigenti, u čijoj je profesiji jako puno muškaraca, tako da ne bih rekla da su prijašnje uprave, barem ne ove u našoj suvremenosti, pristupale s predumišljajem da žena ne bi dobro odrađivala taj kompleksan posao. Mislim da je to samo stvar statistike.
Jeste li u svojem poslu ikada osjetili diskriminaciju zato što ste žena?
Kad u medijima slušate sve strašne priče koje žene svakodnevno doživljavaju, s golemom radošću mogu reći da u ovih 28 sezona, koliko sam zaposlena u HNK, nisam imala nijedno neugodno iskustvo. Uvijek sam osjećala sigurnost, međusobno uvažavanje i pristojnost; svakodnevno na poslu susrećem velik broj kavalira – od umjetnika, do članova tehnike i ostalih službi – koji gaje veliku dozu poštovanja prema svima, a osobito prema ženama.
Od 1995. godine članica ste orkestra, poznajete ljude. Što kažu kolege, jeste li stroga šefica, osjeti li se ženska energija na toj poziciji?
Kolege doista znaju upotrijebiti tu rečenicu, da je energija sada drukčija! Sve su to moji suradnici i prijatelji s kojima se dobro poznajem, znamo kako tko diše, što jedni od drugih možemo očekivati... Nije stereotip da su umjetnici kompleksna bića, tako da svi znaju da su im moja vrata uvijek otvorena, da imaju pravo iznijeti svoja mišljenja, očekivati pomoć i razumijevanje s moje strane u bilo kojem profesionalnom i međuljudskom aspektu. Vjerujem da se dolaskom na poziciju nisam promijenila. Trudim se biti pravedna, njegovati ugodnu radnu atmosferu te povećati efektivnost u svakodnevnom radu i poslovanju Opere. A doživljavaju li me strogom? To bi možda najbolje bilo pitati njih!
Opernu sezonu otvorili ste "Rigolettom".
Da, i iznimno nam je zadovoljstvo što je posrijedi baš ta velika Verdijeva opera, i to upravo u godini kada obilježavamo 150 godina od njezine prve izvedbe u Zagrebu. Imamo sjajan međunarodni autorski tim, izvanredne – kako naše tako i gostujuće – soliste, Zbor i Orkestar zagrebačke Opere. Nadam se da će se ta atraktivna produkcija, koja je nastala u programskoj suradnji sa Slovenskim narodnim gledališčem Maribor, dugi niz sezona izvoditi na našoj pozornici. Gotovo sve izvedbe već su rasprodane, a svatko tko je uspio kupiti ulaznicu sigurno će doživjeti vrhunsko umjetničko iskustvo i s predstave sigurno neće otići ravnodušan.
Radite li na pomlađivanju ansambla?
Opera se jako brine o mladim nadama, koje su budućnost naše profesije. Osim što smo zaposlili nove soliste, zaposlili smo i izvrsne glazbenike u orkestar i zbor. Tijekom prošle sezone pokrenuli smo i Stipendijski program Opere u sklopu kojeg omogućavamo jedinstven oblik profesionalnog razvoja nekim od najdarovitijih studenta Muzičke akademije. Konkretno, ove se godine radi o trima stipendistima pjevačima i jednom dirigentu. U danima studija pružamo im oslonac i stručno usavršavanje; pripremamo ih za nastavak karijere, organiziramo im masterclassove i nastupe te omogućavamo suradnju s velikim domaćim i svjetskim imenima. Tu je i program Opernog studija, čije je osnivanje službeno potvrđeno prošlog tjedna, u okviru kojeg mladim umjetnicima, osim nastupa u produkcijama Opere, osiguravamo individualni rad i radionice s dirigentima, redateljima i drugim umjetnicima koji djeluju u našoj kući.
HNK Zagreb bilježi zamjetan rast pretplatnika upravo na Operu. U čemu je tajna, kako ste uspjeli popularizirati operu?
Tijekom protekle sezone operna je pretplata doživjela porast prodaje za čak 70% od sezone 2021./22., a operne predstave gledalo je 52.517 posjetitelja, što je porast od 73% u odnosu na sezonu prije nje! To možemo zahvaliti pomno osmišljenoj strategiji koju timski razvijamo: od odabira naslova, među kojima je važno spomenuti kanonski repertoar koji je publika dugo očekivala, kvalitetnih produkcija i izvrsnih, svjetski priznatih autorskim timova – na mjesto počasnoga šefa dirigenta lani je došao Pier Giorgio Morandi! Osim toga, otvaramo se i avangardnijim, suvremenim naslovima i skrbimo za sve uzraste operne publike, a posebno nas veseli program razvoja publike koji uključuje operne naslove za najmlađe. Izvrstan odjek imale su i Opera za bebe nastala u suradnji s Muzičkim biennaleom Zagreb, kao i naše opere za djecu "Vještica Hillary ide u operu" te "Vještica Hillary i uvrijeđeni kontrabas", a trenutačno za njih pripremamo i nove naslove u suradnji s nezavisnom scenom.
Je li važno u repertoar uključiti i opere hrvatskih skladatelja?
Iznimno je važno imati nacionalne opere, koje su već dugo na repertoaru ("Ero s onoga svijeta", "Nikola Šubić Zrinjski"...), a naša posljednja prošlosezonska premijera bio je "Stanac" Jakova Gotovca. U koprodukciji s Muzičkim biennaleom Zagreb prošle smo sezone imali praizvedbu opere "Lennon" suvremenoga hrvatskog skladatelja Ive Josipovića. Još ne smijem otkrivati detalje, no i za sljedeću sezonu isplanirano je postavljanje jedne važne opere hrvatskog autora.
Pripremate li nešto i za otvorenje nove scene u Adžijinoj i kad bi se to moglo dogoditi?
Radovi idu prema planu, očekuje se da ćemo 2025. imati svečano otvorenje nove scene u Adžijinoj. Svi već dugi niz godina to iščekujemo i presretni smo što je projekt u realizaciji. Repertoar planiramo dugoročno i pravovremeno, stoga smo predvidjeli i nove produkcije za novu scenu, koja će nam olakšati i unaprijediti organizaciju rada i omogućiti ostvarivanje inovativnih projekata.
Što je nužno riješiti kad je riječ o boljem položaju zaposlenika u HNK Zagreb?
Izuzetno je važno da naši djelatnici imaju kvalitetno i odlučno vodstvo, da rade s izvrsnim kompletnim autorskim timovima, najboljim redateljima i dirigentima te da imaju mir kako bi mogli stvarati i kreirati. A kako biste postigli mir, u dobu u kojem živimo nužna je i financijska sigurnost. Da ste mi ovo pitanje postavili prije 8. ožujka 2023., prije izglasavanja novoga Kazališnog zakona, rekla bih vam da je najveći problem našeg posla nemogućnost stalnog zaposlenja. Naime, prije donošenja Zakona, ugovor na neodređeno čekalo se do ispunjenja dugih 20 godina staža. Sad je taj golem problem riješen: umjetnicima je omogućeno da nakon pokusnog roka i ugovora na četiri godine mogu dobiti ugovor na neodređeno vrijeme. Nažalost, i dalje je činjenica da su koeficijenti zaposlenika našega kazališta mnogo manji u odnosu na zaposlenike ostalih kazališta u Zagrebu (unatoč tome što smo mi ti koji se bavimo najkompleksnijim projektima). Vjerujemo da će se uz napore naše intendantice pronaći rješenje za taj velik problem.
Jeste li se potpuno povukli s pozornice dok ste na ravnateljskoj poziciji?
Ja sam glazbenica, to je moj poziv koji osjećam u svakom atomu svoga tijela i ne bih mogla zamisliti život bez stvaranja. U orkestralnu se rupu vraćam kad god to uspijem uskladiti s ravnateljskim obvezama. S velikim veseljem pridružila sam se kolegama i jučer u orkestru "Rigoletta"!
Diplomirana ste oboistica koja u orkestru svira engleski rog. Kako ste se zaljubili u obou i kako je počeo vaš glazbeni put?
Talent je prepoznala nastavnica glazbenog u mojoj osnovnoj školi u osječkoj Retfali te se nakon konzultacija s profesorima u Glazbenoj školi Franje Kuhača došlo do zaključka da je oboa, sa svojom melodioznosti i izraženosti, pravi izbor za mene s obzirom na moju osobnost, izražajnost i senzibilitet koji je ona osjetila u tome kako pjevam i sviram blok-flautu. Ona prava zaljubljenost dogodila se pri susretu s engleskim rogom dok sam bila na usavršavanju Perfectionnement na Conservatoire de musique de Genève u klasi prof. Jean-Pierrea Sourgeta.
Je li ikada postojala neka alternativa, makar želja da se bavite ičim drugim?
Iako gotovo konstantno imam neka "administrativna" zaduženja koja volim i u cilju čijeg se izvršavanja dodatno i obrazujem jer smatram da takvim angažmanom mogu pridonijeti sveopćem boljitku (u dvama sam mandatima bila članica Središnjeg odbora Sindikata djelatnika u kulturi, dvaput sam bila predstavnica umjetnika u Kazališnom vijeću, prije prelaska na ovu poziciju i zamjenica predsjednika Kazališnog vijeća, certificirana sam medijatorica...), sviranje je uvijek bilo dio mene bez kojeg ne bih mogla zamisliti život. Koliko ljudi nakon posla odlazi amaterski pjevati, svirati, plesati, slikati... Kad se osvrnem na ovoliko godina profesionalnoga umjetničkog djelovanja, shvatim da, unatoč i nekim težim trenucima, koje svatko katkad ima, ne bih mogla poželjeti ništa drugo, ništa više! Smatram da imam privilegij da mi glazba bude profesija i neizostavan dio svakog dana.
Majka ste kćeri, je li i ona krenula u umjetničke vode?
I suprug i ja smo akademski glazbenici, tako da naravno da je kći odrastala okružena umjetnošću. Osluškivali smo njezine interese, vrlo se rano iskristalizirala ljubav prema plesu, tako da nismo ni pomišljali na to da je forsiramo da ide u glazbenu školu. Uz gimnaziju završila je i srednju Školu suvremenog plesa Ane Maletić, danas je studentica diplomskog studija kroatistike i fonetike na Filozofskom fakultetu, bavi se pisanjem; za jedan studentski portal prati kazališnu i književnu scenu... Znala je i zna da ima našu bezuvjetnu podršku u kojem god smjeru krenula.
Kada niste u kazalištu, operi i klasici, čime se volite razonoditi?
I moji roditelji, i suprug, i kći, i prijatelji imaju razumijevanja za moju trenutačnu golemu zauzetost i posvećenost poslu, tako da se trudim svaki slobodni trenutak posvetiti kvalitetnom provođenju vremena s njima.
Koja nas operna iznenađenja čekaju do kraja godine?
Pripremamo raznolike operne premijere: "Così fan tutte" W. A. Mozarta, "La Bohème" Giacoma Puccinija, "Suzanina tajna" E. Wolf-Ferrarija, a tu su i Komorni ciklus Zagrebačke filharmonije i Orkestra Opere HNK u Zagrebu te ciklus Doajeni Opere. A i mi i publika s nestrpljenjem iščekujemo drugo izdanje Zagrebačkoga opernog festivala u rujnu!
