Svijet u kojem su muškarci uvjereni da su dobili pravo na ženu – kućanicu

        Što priča dalje odmiče, postaje sve bolja. Objavljen je peti roman o karizmatičnom privatnom detektivu Cormoranu Strikeu, bivšem vojnom istražitelju koji je u ratu ostao bez potkoljenice. Roman je to koji se protegnuo na čak 967 stranica, prvi u kojem se ovaj vješti istražitelj i njegova lijepa pomoćnica bave starim neriješenim slučajem nestanka liječnice kojoj se prije 40 godina u petominutnom hodu od ordinacije do puba izgubio svaki trag.

I da, “Nemirna krv” (Mozaik knjiga, urednik Zoran Maljković, prijevod Mirna Čubranić, 179 kuna) najbolji je roman iz ovog sad već slavnog serijala koji potpisuje Robert Galbraith, što je pseudonim pod kojim krimiće piše J. K. Rowling, britanska literarna čudotvorka koja je stvorila Harryja Pottera i uz knjige privezala milijune mladih diljem svijeta.

I njezini krimići su kvalitetno štivo, pisani po svim pravilima žanra i doista nude čitalački užitak jer ih je teško prestati “gutati”, baš kao što se ni jedan čitatelj(ica) neće olako odreći uporne nade da će se između glavnih junaka ipak dogoditi mnogo toga više od poslovne suradnje. No ovaj se roman izdvaja kvalitetom jer u njemu autorica progovara o mržnji prema ženama, predrasudama kojih se do dana današnjeg nismo u potpunosti riješili.

Ona opisuje ne tako davna vremena (u srcu Londona, a ne na Balkanu), i svijet kakav je bio 1974. godine. Svijet u kojem se liječnicama spočitavalo da nisu dovoljno ženstvene, svijet u kojem su muškarci bili uvjereni kako vjenčanim prstenom dobivaju pravo na ženu - kućanicu... Tu društvenu klimu Rowling vješto isprepliće s praznovjerjem. Naime, prvi policijski istražitelj koji je pokušao dokučiti što se dogodilo nesretnoj liječnici zbog bolesti i sloma živaca slučaj je rješavao uz pomoć astrologije, tarota..., čime je pridonio da se policija svega toga jednostavno željela riješiti. Na užas onih koji su ostali bez bilo kakvih (a kamoli pravih) odgovora, tako da je ovo i roman koji dokazuje da za istinu nikada nije prekasno. Kao ni za olakšanje koje ona donosi, čak i kada ide rukom pod ruku s dubokom tugom.