Svi smo se odavno zaljubili u ove junake, odgledali sjajnu TV seriju, divili se glumačkom umijeću Paula Mescala i Daisy Edgar-Jone, oduševljavali se redateljskim rješenjima Lennyja Abrahamsona, koji primjerice potonuće u depresiju zna oslikati načinom na koji voda otječe u slivniku ili svjetlom dana koje prelazi preko mobitela odbačenog na podu sobe...
No sve to nisu razlozi da se s mnogo pažnje ne posvetimo izvorniku – istoimenom romanu Sally Rooney (Fraktura, urednica Iva Karabaić, prijevod Patricija Horvat, 149 kuna), koji je u kratkom vremenu i pandemijskom krizom pogođenom izdavaštvu “dogurao” do drugog izdanja. Mnogo je razloga zbog kojih treba čitati ovu knjigu.
Prvi i osnovni je sama autorica. Sally Rooney ovdje (nakon romana “Razgovori s prijateljima”) u punom sjaju pokazuje svoj književni talent. Ali i iznova potvrđuje teme koje je zanimaju, a koje su izuzetno bliske današnjim čitateljima. Ovdje ona donosi nježnu i strastvenu ljubavnu priču u koju je uspjela ukomponirati priču o Irskoj, malenim mjestima, glavnom gradu, sveučilištima, ali i priču o klasno raslojenom društvu, o mogućnostima koje su nekima dane rođenjem, neki do njih nikako ne uspijevaju doći, dok nekima to polazi za rukom pameću, osobnošću i trudom.
Ono što posebno oduševljava jest što je ovo i roman o (jednoj) mladosti te će čitatelja vratiti u to slatko-gorko doba njegova života. Naravno, svatko ima neke svoje uspomene, proživio je samo svoju mladost, ali u konačnici mnogo toga je ipak zajedničko. Baš to zajedništvo uhvatila je Sally Rooney u profinjenim nijansama ovog romana. Sve nesigurnosti i strasti, sva propitkivanja vlastitog mjesta u svijetu i sve bjegove ljudi koji su sudbinski vezani uspjela je autorica pretočiti u ovu priču. I nadasve pametno ona svojoj priči nije napisala kraj. Čitatelj može odlučiti što je bilo dalje, je li on otišao da bi se ponovno vratio, jesu li otišli zajedno...
A sama Sally Rooney može se Connellu i Marianne vratiti nakon nekoliko desetljeća. Navijamo za to!
