Vjerovanje u nadnaravne sile i u ljude koji njima vladaju i stupaju u vezu sa svijetom duhova staro je gotovo koliko i čovječanstvo. I među starim su Slavenima bila razvijena takva vjerovanja, a pojedinci koji su bili kadri razjasniti što duhovi žele i kakva je volja bogova nazivani su vještim ljudima. Otuda je i podrijetlo dobro poznatih izraza vještac i vještica.
Krava daje mutno mlijeko
Premda su i starovjekovna društva žigosala i kažnjavala služenje čarobnjaštvom i vještičarenjem u opake svrhe, uloga vještica i vještaca je naročito u kršćanstvu poprimila zlokobno značenje jer ih se povezivalo s djelovanjem đavla kao simbola suštoga zla, vrhunskog neprijatelja Boga i vjernih. Prema općemu uvjerenju, vještice i vješci sklapali su savez s vragom i predavali se njegovu nesputanom obožavanju. Štoviše, vještice su se odavale i protuprirodnom bludu, općeći s vragom. To ih je izlagalo dvostrukoj krivnji, i pred crkvenim i svjetovnim sudovima.
Prava vještičja histerija obuzela je Europu u ranom novom vijeku i iz Austrije se prelila u hrvatske zemlje. Takav se razvoj napose osjetio u zagrebačkom Gradecu (od toga nije bio izuzet ni biskupski Zagreb). Primjera je progona vještica u ovim krajevima bilo i ranije, u 14. stoljeću, no potkraj 17. i početkom 18. stoljeća bili su najžešći. Stari su Zagrepčani svašta pripisivali djelovanju vještica. Ako je nekome po noći otekla ruka ili vrat, bio je to očit znak da ga je u snu ugrizla vještica. Ako su kokoši prestale nositi jaja ili kvočka nije htjela na njima sjediti da se izlegu pilići, skrivila je to vještica. Vještice su bile krive i ako je krava davala mutno mlijeko ili naglo ostala bez njega, odnosno ako je zgnječila ili prevrnula tele. Ako je dijete u susjednom vrtu ubralo jabuku ili krušku, a potom ga je zaboljela glava, odmah se posumnjalo da ta susjeda pripada vještičjem zboru. Ako je dijete u vrućici buncalo i spomenulo ime neke susjede, to je bio dokaz da je ona vještica. Ako bi neka žena za bolesnoga susjeda rekla da mu više nema lijeka te bi on zaista uskoro i umro, sigurno je ona kao vještica prouzročila njegovu smrt.
Vješticama su smatrane i sve žene koje su se bavile bajanjem i vračanjem, a bile su i krive za svaku nesreću, naročito mraz, tuču, nerodicu i razne bolesti. Često su pojedinci optuživali žene da su vještice iz zlobe, zavisti ili ljubomore. Kazneni je postupak pred gradskim ili županijskim sudom pokretao javni tužitelj koji se nazivao fiškuš. Nakon toga bi navodna vještica bila uhićena i zatočena u tamnici u podrumu gradske vijećnice. Ne znajući tko ju je optužio, bila bi podvrgavana okrutnoj istrazi tijekom koje se raznim oblicima mučenja željelo od nje iznuditi priznanje i otkriti njezine pomagače. Ako bi unatoč mukama optuženica ustrajno poricala krivnju, sud bi je (vrlo rijetko!) znao i osloboditi, ali potpuno skršena duha i tijela. Nije se mogla osloboditi ni stalnoj sumnji sugrađana.
Smola da brže gori
U pravilu je presuda glasila smrt na lomači. Mjesto koje je u Gradecu bilo određeno za spaljivanje vještica nazivalo se Zvezdišče ili Središče, a nalazilo se na početku Tuškanca (na Kaptolu pokraj vrata vanjskoga prednjega zida). Onamo bi nesretnicu izvodili kroz Mesničku ulicu, vezanu i obrijane glave. Često bi je vozili na kolima jer nije mogla hodati kako su joj mučenjem slomili noge. Do stratišta su je pratili gradski sudac, krvnik i stražari, a putem bi je svjetina gađala kamenjem, pljuvala i dobacivala joj uvrede.
Gradski bi sudac pred okupljenim građanima predočio njezin zločin, proglasio smrtnu osudu i opravdao postupak gradskog suda, te je predao krvniku i njegovim slugama. Ako je osuda glasila da se ima živa spaliti, krvnik bi je privezao za stup, a njegovi bi sluge naslagali brzogoreća drva i zapalili ih. Ta su drva bila namazana smolom da se što prije razbukte. Nije li osuda izričito zapovijedala da se vještica spali živa, krvnik bi joj najprije odsjekao glavu, koju bi zajedno s njezinim tijelom položio na već spremljenu lomaču i onda spalio.
Ovim grozomornim običajima napokon je 1758. na kraj stala carica Marija Terezija. Svojim je ukazima onemogućila takva suđenja: Opazivši da se kod ovih takozvanih postupaka protiv čarobnjaka i vještica, zbog neopravdanih predrasuda, događaju mnoge neispravnosti, odredili smo (...) da se takvi postupci, prije objavljivanja presude, moraju poslati na previšnji uvid i odluku. Ta je zapovijed proizvela (...) da za vrijeme naše vladavine nije do sada otkriven nijedan pravi čarobnjak ili vještica.