Umjetnost tetoviranja zadnjih godina uzela je maha. A iako tradicija ukrašavanja tijela tetovažama postoji u raznim kulturama već tisućljećima te najstariji pronađeni arheološki nalazi potvrđuju kako su se ljudi tetovirali i prije gotovo 12 000 godina, tetoviranje je u suvremenoj zapadnoj kulturi donedavno bilo potisnuto na same margine društva. No, u današnje doba tetovažu ima gotovo svatko, a svakodnevno raste i broj majstora tetovaža koji su tetoviranje pretvorili u pravu umjetničku praksu, a njihova se djela, na doduše neobičnom mediju, s pravom nazivaju umjetničkim remek-djelima.
No, što se događa kada na svoje tijelo želite ukrasiti već postojećim umjetničkim djelom nekog poznatog umjetnika, slikara, fotografa ili pjesnika? Možete li biti kažnjeni pozamašnom globom ukoliko na sebe odlučite preslikati da Vincijevu "Mona Lisu", Picassovu "Guernicu" ili Klimtov "Poljubac"? Jesu li autorska prava na djelo veća od vašeg prava na vlastito tijelo?
Na ta pitanja odgovorila nam je Romana Matanovac Vučković, naša poznata pravnica koja predaje na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na poslijediplomskom studiju Intelektualno vlasništvo.
Autorsko pravo na određeno djelo, objasnila nam je, traje za cijelo vrijeme autorova života, a njegovi nasljednici uživaju ista prava do 70 godina nakon njegove smrti. To bi dakle značilo da ste apsolutno slobodni na sebe tetovirati da Vincija, a i Michelangelovo "Stvaranje Adama" ili bilo koje djelo čiji autor više od 70 godina nije među živima.
- S tetovažama je, međutim, malo drugačija stvar. Naime, tetovaža podrazumijeva da nekakva slika, može biti umjetnička ili druga autorska slika, bude aplicirana na tijelo. Ono što je jako važno kod razumijevanja autorskog prava je da to nije pravo koje štiti u apsolutno svakom pogledu - kazala je Matanovac Vučković, te dodala kako se zaštita autorskih prava odnosi na priopćavanje autorskog djela javnosti.
- Dakle, ako netko na sebi ima tetovažu i skine se kod kuće, onda to nije priopćavanje javnosti i to što njegovi najbliži vide tu tetovažu, neće značiti kršenje autorskih prava. U toj domeni, tetovaže se ne smatraju priopćavanjem javnosti odnosno korištenjem autorskog djela u javnosti, pa čak i ako se skinete na plaži - objasnila je.
Autorsko pravo također se odnosi i na umnožavanje tuđeg autorskog djela. No, hrvatski zakoni, kao i većina zakona Europske unije dopušta umnožavanje autorskog djela za privatne potrebe. Tetoviranje je, kaže nam Matanovac Vučković, primjer umnožavanja autorskog djela za privatne svrhe, iako se radi o možda neobičnom obliku umnožavanja na vlastito tijelo te nam za to ne treba dopuštenje autora ni njegovih nasljednika. Međutim, kao što svjedoče i neki strani sudski slučajevi, granica između korištenja autorskog djela u privatne svrhe i komercijalne svrhe, nekada može biti tanka. Ukoliko ste javna osoba, koja svoje (tetovirano) tijelo koristi, primjerice, za reklamiranje proizvoda, ulazite u sferu korištenja autorskog djela u komercijalne svrhe. U Hrvatskoj se takav slučaj još nije pojavio no naša sugovornica smatra kako bi u tom slučaju bilo potrebno tražiti odobrenje autora ili njegovih nasljednika.
Potencijalni problemi s tetovažama i autorskim pravima ipak ne staju na tome, već se nameće i pitanje - tko je vlasnik tetovaže - tattoo majstor koji ju je nacrtao ili osoba koja ju nosi na koži? U nekoliko prominentnih slučajeva glumaca, sportaša i drugih zvijezda, sud je uglavnom presuđivao u korist tattoo majstora. Jedan od najpoznatijih istetoviranih nogometaša, David Beckham, našao se tako na rubu tužbe, kada su njegove tetovaže trebale biti središnji dio jedne reklamne kampanje. Za to je saznao njegov tattoo artist Louis Molloy i promptno mu priprijetio tužbom, nakon čega je Beck odustao od ideje. Victor Whitmill, autor slavne tetovaže Mikea Tysona, koja se nalazi na vrlo istaknutom mjestu - njegovom licu, tužio je kuću Warner Bros, producente filma "Mamurluk 2" u kojem jedan od likova, probudivši se mamuran, shvaća da je na lice tetovirao upravo Tysonovu tetovažu. Whitmill se na koncu uspio nagoditi izvan suda, nesumnjivo za poštenu naknadu.
U SAD-u, još uvijek se po sudu potežu razni tattoo majstori koji su svojim djelima ukrasili tijela NBA košarkaša poput LeBrona Jamesa, ali i brojnih igrača NFL lige, nogometaša i hrvača. Njihov je problem drugačije prirode - kako bi igrači izgledali što autentičnije, neki su proizvođači video igrica odlučili na njihove likove u igrama vjerno prekopirati i njihove tetovaže. Koja će biti presuda, vidjet ćemo.
Taj zakon je bezveze i treba ga pod hitno ukinuti. Autorska prava bo trebala (morala) vrijediti 5-10 godina i onda slobodno. Ovo je jedan od najruznijih i najbezveznijih zakona.