Dr. Krešimir Brlek (Amar Bukvić) ugledni je zagrebački otorinolaringolog s političkim ambicijama. Njegova supruga Dagmar (Ana Begić Tahiri) sveučilišna je profesorica antropologije. Žive mirnim životom intelektualaca kojima je omiljena zabava čitanje. No tada im slučajnost u život baca jedan sasvim poseban par, dalmatinski estradno-ljubavni dvojac umjetničkih imena Angelo Biondi (Ivan Čuić) i Deziderata De (Iva Jerković). Već ove rečenice navode na smijeh, a upravo to je temelj nove komedije Kazališta Moruzgva, predstave "Tvorničke postavke", koja će svoju premijeru imati u nedjelju 2. listopada u zagrebačkoj Vidri.
Posebnost novom naslovu daje činjenica da predstavu režira glumačka diva, prvakinja Drame HNK Zagreb Ksenija Marinković, ali i činjenica da je tekst pisan prema njezinim "željama".
– Moja režija dogodila se sasvim slučajno. Jednom je sjedila hrpa nas glumica koje smo već glumile kod Ecije (Ojdanić, pokretačica Moruzgve, op. a.) i krenula je tema o tome što bi koja od nas voljela raditi u budućnosti. Rekla sam da bih voljela režirati. I Ecija je odmah rekla: "Može, nađi tekst!" Ana Begić rekla je da bi ona radila kostime, ja sam pitala Ernu Rudnički bi li ona radila glazbu, jer znam da se ona uz glumu paralelno bavi i glazbom... I nitko to nije shvaćao previše ozbiljno. Nazvala sam Marinu Vujčić i rekla da bih voljela imati četiri karaktera koja su podjednako jaka na sceni, da budu dva para. Činilo mi se to dobrom mjerom, jer Moruzgva jako puno putuje, a predstava s četiri glumca prava je mjera budući da tada za put ne trebaju dva kombija – kaže Ksenija Marinković. Dodaje kako joj je bilo važno da četvero njezinih glumaca uživa na sceni, a ona će to onda koordinirati, "ajmo reći režirati", ističe kroz smijeh.
Marini Vujčić u radu na tekstu pridružio se Ivica Ivanišević i nastale su "Tvorničke postavke".
– To je odličan spoj, jer često se događa da, kada žene pišu tekstove, muške uloge budu slabije. I obratno, naravno, a ja sam željela da sve četiri uloge budu podjednako "punokrvne" – kaže Ksenija i objašnjava kako je nakon prvog čitanja teksta pomislila: "To je to!" Zahvalna je autorima što su im dali otvorene ruke pa su tako neke scene kraćene, neke dopisivane, glumci su ih prilagodili sebi i predstava je dobila svoj konačni izgled, a sada je, nakon "završnog peglanja", čeka ispit pred publikom. Ksenija kaže da jedva čeka premijeru, da ne može predvidjeti koji će se lik najviše svidjeti publici te da je posebno nestrpljiva vidjeti kako će sve proći.
– Nadam se da će ljudima biti duhovito i zabavno, jer tako je zamišljeno, da bude komedije nakon koje će ljudi zadovoljni otići iz kazališta – kaže Ksenija i slaže se s ocjenom da upravo takvi sadržaji nedostaju hrvatskom teatru:
– Ja to jako volim, a i kakva su vremena u kojima živimo, rekla bih da nam svima nedostaje da se zabavimo, poručuje novopečena redateljica, što se čini i idealnom pozivnicom za odlazak u kazalište.
Amaru Bukviću, prvaku Dramskog kazališta Gavella, ovo je prvi "izlet" u Moruzgvu i ističe da je rad s cijelom ekipom, i autorskom i glumačkom, tekao besprijekorno, počevši od prvih proba koje su odradili putem Zooma. Na pitanje o tome kako je glumiti liječnika koji ima i političke ambicije te misli li da će njime nasmijati ili rasplakati publiku, Amar kaže:
– Predstava i moj lik idu uz ovo vrijeme u kojem živimo. Nije moj Krešimir jedini doktor koji se iznenada odlučio baviti politikom. I tužno je da se taj moj doktor uopće ne bavi onim u čemu je najbolji, već onim o čemu nema pojma, što zaista prepoznajemo u stvarnosti.
Kako je upravo Amar Bukvić jedan od glumaca na čijim plećima leži repertoar Gavelle, za što je dovoljno spomenuti ulogu Leonea u Krležinim "Glembajevima", pitamo ga voli li ovakve izlete u druga kazališta i kako ih doživljava. Kaže da je to čista psihoterapija i spominje predstavu "Kako misliš mene nema?", koju s Filipom Juričićem već šesnaest godina igra u Teatru Exit:
– Ta je predstava nama glumcima već godinama psihoterapija. Možemo doći u kazalište u depresiji, loše raspoloženi pa i s problemima, ali nakon nje osjećamo se toliko dobro da je ona doista terapija. I onda me još nakon što je odigram ljudi zaustavljaju na ulici i kažu da me prepoznaju iz kazališta. Kud ćeš bolje? Ovo sada malo je drukčiji tip predstave, ali i ona se do sada pokazala kao psihoterapija.
Zajedno sa svima iz Gavelle i Amar jedva čeka da se život vrati u popularno kazalište u Frankopanskoj.
– Nije bilo lako ovih godina bez matične scene, igrali smo posvuda i u raznim uvjetima, a naše velike ansambl predstave bile su na gostovanjima. Sami za sebe volimo reći da smo "gerila ansambl", ne viđamo se, nema više te zajedničke energije. Zato svi jedva čekamo da se vratimo. Osobno mi Gavella jako nedostaje, a "Glembajevi" imaju i tu nesreću da zbog scenografije ne stanu na manje scene kakva je, primjerice, u Travnom, tako da smo je igrali samo na ljetnim gostovanjima. Nadamo se da tome konačno dolazi kraj – kaže Amar Bukvić.
Ana Begić Tahiri u "Tvorničkim postavkama" radi dvostruki posao, glumi, ali ujedno je i kostimografkinja: – Od samih početaka, od "Gole u kavezu", predstave koja još igra, ja sam dio Moruzgve. Ecija uvijek kaže da smo Barbara Nola i ja "stupovi temeljci Moruzgve", a ja baš volim tu izreku. Tako mi je ove godine ispunila i želju da budem kostimografkinja. Zadovoljstvo mi je što režira Ksenija Marinković i što sam zapravo i za novi posao dobila povjerenje svojih kolega.
Kaže da je cijeli posao bio opušten te objašnjava kako je njoj u glumačkom poslu kostim uvijek jako važan pa je posebno pazila na sve finese. Dodaje da je tijekom svih ovih godina u glumi puno naučila od kostimografa s kojima je radila i da na temelju iskustva na vlastitoj koži zna koliko je važno imati kostim koji ti pomaže, a ne odmaže. Priznaje da ne zna broj slučajeva kada ju je kao glumicu "zeznuo" krivi kostim. Otkrila nam je da je taj posao lakši kad si glumac, jer si cijelo vrijeme "u procesu" i znaš što sve glumci moraju odraditi u kostimu, ali i priznala da ponešto od kostima stiže iz njezina ormara. Publici je obećala da će vidjeti jednu novu Anu, jer ova se uloga jako razlikuje od njezinih uobičajenih rola, te kroz smijeh dodala da je ovu sezonu: "Marinina", jer je nakon Moruzgve čeka nova drama Marine Vujčić "Plodna voda" u HNK Zagreb.
Iva Jerković pridružila se Moruzgvi još kao studentica glume, na "Brodolomkama", i kaže da je upravo na toj predstavi najviše "izbrusila zanat", jer se puno igra i puno putuje. Kaže da i danas na tim predstavama najviše uči te da će tako biti i s novom ulogom influencerice. Priznaje da voli komedije:
– To zna biti jako teško, možda je i najteži kazališni posao pametno nasmijati ljude. Tu glumac mora biti u najboljoj formi i za komediju mora stvoriti lakoću igranja.
I Ivanu Čuiću ova je predstava drugi projekt s Moruzgvom. Kaže da se i ovdje, baš kao i u "Je l' tako, Zorane?", okupila sjajna ekipa. Rekao nam je da se smijao kada je prvi put čitao ovu komediju i svoj lik te priznao da je to najveća rijetkost.
– Dobio sam vrlo zahvalan lik i zato hvala autorima – poručio je.