Čitanje Kvesićevih priča svojevrstan je povratak kući - već smo bili tamo, sreli te ljude, živjeli tako , osjećali isto. Ta prepoznatljivost, koja je miljama daleko od općih mjesta, jedan je od najvećih komplimenata koji se mogu izreći Peri Kvesiću, rođenom pripovjedaču koji pogađa u dušu - ali i naš (često pogani) mentalitet.
Priče sabarane u zbirci “Vrijeme rata i razonode” (Durieux, urednik Nenad Popović, 150 kn) sve su već prije objavljivane, ali nas sada, ovako na okupu, vraćaju u Hrvatsku (prvenstveno Zagreb) iz ratnih i poratnih vremena. Cinik u Kvesiću “skuhao” nam je književnu poparu, bez želje da itko na svojoj koži osjeti “Ujutro odlaziš”.