Za razliku od transfera razvikanih nogometaša koje javnost s uzbuđenjem prati, u gotovo konspirativnoj tišini intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč mjesecima je pripremala i napokon ostvarila važan transfer: od siječnja 2020. stalna je članica i solistica Opere HNK Lana Kos.
Naravno, u operi se ne okreće velik novac, barem ne u Hrvatskoj, a Lana Kos niotkuda ne prelazi u Zagreb, već samo ostvaruje želju da uz brojne nastupe na svjetskim pozornicama bude prisutna i pred domaćom publikom te da u svojoj blistavoj biografiji svijetom pronosi i ime grada u kojem živi i u koji se nakon svakog trijumfa vraća.
– Doma je doma. Za mene je to posebna čast, zadovoljstvo i prilika, na čemu sam zahvalna gospođi Vrgoč. Većina ljudi ne može putovati u Veronu ili nekamo drugamo da me čuje i mnogi su me godinama pitali kada će me moći vidjeti u Zagrebu. Nema većeg zadovoljstva nego kad čujete da kod kuće publika na blagajni traži ulaznice upravo za predstave u kojima pjevate. Mene apsolutno sve tu drži i kada sam dugo odsutna, brojim dane i križam predstave do povratka u Zagreb. Kada si počnem puštati Olivera, znam da sam već na rubu, a na kraju si pustim i “Moju zemlju” Vice Vukova i onako se baš srcedrapateljno i gastarbajterski rasplačem. Imam dobre prijatelje i sjajne ljude svuda po svijetu, od Amerike i Brazila do Kine, ali svi su oni najbliži, kao i moja obitelj, u Hrvatskoj. Ti su ljudi moj wellness, kao i naša hrana, more, način života, to je ono što mi puni baterije – rekla nam je Lana Kos telefonom iz Berna, gdje je ovih dana debitirala u ulozi Cio Cio San i glavna je zvijezda tamošnje produkcije Puccinijeve “Madame Butterfly”. Usto je izrazila zahvalnost i ministrici kulture.
A Lana Kos i ne zna koliko je složena i zahtjevna bila “operacija” njezina zapošljavanja u Operi HNK, oko kojeg se morala angažirati ne samo ministrica kulture nego i sam premijer i cijela Vlada koja je na kraju posebnim ukazom preskočila u umjetnosti besmislenu birokratsku prepreku. Naime, valjda još samo u Hrvatskoj od vrhunskog se umjetnika traži ono za što Lanu Kos nitko uopće nije pitao kada je kao vrlo mlada pjevačica potpisivala ugovor o angažmanu u slavnoj Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, pa ni u susjednom Sloveniji, gdje je poslije bila članica Opere mariborskog SNG-a.
Lana Kos, naime, nema diplomu. Ali, već sa 17 i pol godina, tada još kao gimnazijalka i učenica srednje glazbene škole u rodnom Varaždinu, debitirala je u zagrebačkom HNK kao Kraljica noći u Mozartovoj “Čarobnoj fruli”, nakon čega je primljena i na zagrebačku Muzičku akademiju kao izvanredan talent. Međutim, na preporuku slavnog gruzijskog basa Paate Burčuladzea, koji ju je čuo u Zagrebu, ubrzo ju je u svoju privatnu klasu, nakon audicije u Münchenu, primila glasovita ruska pedagoginja Ljudmila Ivanova, s kojom i danas radi.
– Baš sam je sinoć zvala u pauzi između činova i pjevala joj preko telefona jednu od arija Cio Cio San tražeći savjet. Pjevaču je važno imati neprestano trenera i kontrolora, baš kao i boksačima u ringu – rekla nam je Lana Kos, kojoj je debi u ulozi japanske gejše, ostavljene i zaboravljene s djetetom, bila osobito emotivan.
– Iako sam imala pet godina više nego petnaestogodišnja Cio Cio San, proživjela sam to na svojoj koži i nisam morala ništa glumiti – kaže Lana Kos, uz operu najviše u životu posvećena svom sinu Adamu, zbog kojeg joj je također osobito stalo da žive u Hrvatskoj, uz puno razumijevanje i podršku njezina životnog partnera, glasovitog opernog redatelja Giancarla del Monaca.
Formalni studij u Zagrebu Lana Kos prekinula je nakon što je već s devetnaest godina dobila prvu veliku ulogu na pozornici Boljšoj teatra. Nakon što ju je tamo na audiciji čuo legendarni Mstislav Rostropovič, on za ulogu Nataše u “Ratu i miru” Sergeja Prokofjeva više nije želio nikog drugog nego baš Lanu Kos, koja je već godinu poslije dobila i spomenuti angažman u Münchenu.
– Naravno, angažman u Zagrebu nipošto ne znači posustajanje moje međunarodne karijere. Intendantica Vrgoč i ja tu već imamo dobro iskustvo i povjerenje nakon što me prije godinu dana usred završnih priprema za zagrebačku premijeru “Trubadura” pustila da doslovno na dan i pol “skoknem” u Stockholm, kamo su me iznenada pozvali da spasim njihovu premijeru “Traviate” – kaže sopranistica, koja se glavnom ulogom u toj operi već proslavila širom svijeta, uključujući veronsku Arenu, a u srpnju ove godine kao Verdijeva Violetta Valéry vraća se i na pozornicu madridskog Teatra Real.
Od budućih nastupa osobito se veseli što će ovog ljeta ponovno pjevati sa Željkom Lučićem na zatvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, a svom će repertoaru u idućoj sezoni dodati i ulogu Alice u Verdijevu “Falstaffu” na pozornici Teatra Petruzzelli u Bariju. Bern ju je, pak, već rezervirao za još jedan debi i veliki pjevački izazov, Bellinijevu Normu.
Što se tiče nastupa u zagrebačkom HNK, koji se sada, uz Tomislava Mužeka, može pohvaliti s još jednim svjetskim imenom u svom ansamblu, njih će početi dogovarati s intendanticom čim se 1. veljače vrati iz Berna.
– Stavit ćemo na stol kalendare i dogovoriti se, sve je lakše kad se stvari znaju unaprijed – rekla nam je nova zvijezda zagrebačke Opere.