Kada pjeva u našoj regiji, talijanski tenor Andrea Bocelli u pravilu ne prihvaća goste na sceni. No 29. studenoga u zagrebačkoj Areni duet iz “Traviate” pjevat će s našom mladom, 30-godišnjom svjetski poznatom sopranisticom Lanom Kos. Iznimku je učinio zbog njihova prijateljstva, koje je sklopljeno lani kada su isti duet izveli u Italiji u povodu stote obljetnice Veronske arene.
– Dakle, ne treba nam čak ni proba! – smije se odlično raspoložena Lana i o njihovu susretu kaže:
– Andrea je drag, profesionalan i pristupačan. Sjećam se kako je na probi u Veroni prestao svirati klavir, zamolio pijanista da nastavi, a on je počeo sa mnom plesati. Sposoban je, živi za glazbu i zato su mu i rezultati takvi i veselim mu se svim srcem.
Neposredna, simpatična i nekonvencionalna operna diva na kratak razgovor primila nas je u svojem zagrebačkom domu. Iako karijeru gradi na daskama prestižnih inozemnih opernih kuća, Zagreb joj je životna baza jer život ne može zamisliti daleko od Hrvatske, osmogodišnjeg sina Adama i obitelji. Štoviše, zna kako je biti stranac u tuđoj zemlji jer i to je probala i profesionalno uspjela.
– Moj proboj u svijet dogodio se na audiciji u Italiji nakon koje su mi ponudili angažman u Bavarskoj državnoj operi. Imala sam 21 godinu i bila u drugom stanju. Postojale su dvije mogućnosti – ostati kod kuće, završiti Akademiju i čekati što dalje ili ne završiti Akademiju, uzeti dijete od dva mjeseca i otići u München. Skupila sam hrabrost i izabrala to drugo. Samohrana majka u nepoznatom gradu... Bile su to četiri godine mojeg križnog umjetničkog puta. Bilo je jako teško, pjevala sam na četiri jezika, promijenila tri dadilje, do teatra svaki dan putovala sat vremena. Više sam plakala nego se smijala, ali isplatilo se. Puno sam naučila. Kada sam to preživjela, mogu sve, a naučila sam i da se karijera gradi i s “ne”, a ne samo s “da” – prisjeća se. I jest, isplatilo se... U Koreji je upravo proglašena sopranom godine, njezine nastupe obožavaju u Kini, Italiji... Novu sezonu u siječnju započinje povratkom u Brazil, u São Paulo, gdje je debitira kao Desdemona u “Othellu”, pa kraljevska opera u Stockholmu s “Traviatom”. A sve je počelo slučajno.
– Fascinantno je to da se zbor u kojem sam u Varaždinu pjevala kao dijete zvao Čarobne frulice, a moj prvi nastup na opernim daskama zagrebačkog HNK bio je u operi “Čarobna frula” u ulozi Kraljice noći kada sam imala 17 godina. Prije opere i srednje škole htjela sam biti glumica, ali za to nije bilo srodne škole. Prošla sam u Gimnaziji, ali pažnju mi je privukao natječaj za solo pjevača varaždinske Glazbene škole. Kada sam rekla roditeljima što želim, smijali su se: “Imaš petnaest godina i ne znaš čitati note!” Ipak, slagala sam im da idem na rolanje i odrolala sama na audiciju. Pustivši glas, profesori su ostali paf i rekli da se takav glas rađa jednom u sto godina – prisjeća se.
Danas živi svoj san, ali, kaže, spartanskim režimom.
– Uz stalni oprez i odricanja. Dekica i kapa na putovanjima avionom za zaštitu sinusa od klime. Imam intoleranciju na laktozu pa prije nastupa ne smijem jesti čokoladu. To je strašno. Ponekad noću ukradem žlicu Nutelle, ali to je sve. Nisam primadona, to je nužno – veli. U pridržavanju pravila “kontrolira” je njezin životni partner, svjetski poznati talijanski operni redatelj Giancarlo del Monaco, kojeg je uspjela “doseliti” u Zagreb.
– To nije bilo lako... Ali ljubav je ljubav. On je genijalac u svom poslu i svaki dan od njega nešto naučim. Biti zaljubljen je divno, ali od strasti važnije je da vam je osoba s kojom provodite 24 sata dnevno zanimljiva. Giancarlo ima golem smisao za humor, kuća nam je uvijek puna gostiju, izlazimo, putujemo – kaže, a na pitanje osjeti li se među njima 40 godina dobne razlike, odgovara: – To je nevažno. Može uz mene biti netko od 35, a star duhom. Giancarlo ima više energije od mene, ne mogu ga uopće pratiti.
Glazbeni nasljednik možda joj bude sin Adam, koji se trenutačno koleba između Brune Marsa, Justina Biebera i Mozarta, ali za izbor ima vremena jer tek ide u drugi razred, a dok on stasa, mama će, nada se, pjevati uspješno još najmanje dvadeset godina.
>>'Živim životom profesionalnog sportaša, a ljubav mi je motor i pokretač života'
Ako ti lakše živiš sa sobom ako se uvjeriš da se sa 30 g možeš zaljubiti u čovika od 70g, koji je slucajno operni redatelj, onda dobro za tebe, ali nemoj ljude praviti ludima i uvjeravati ih da je to prava ljubav...to se ne zove ljubav, nego sponzorsvo i oprtunizam!! Za njega mi je jasno, tko sa 70 ne bi volio imati ženu od 30.. Zamisli kako se razlika u godinama nece primjetiti za jedno 10 g, ako ovaj pozivi jos toliko