Prerada svojevrsnog klasika crnohumornog paranoidnog političkog trilera iz 1962. u režiji Johna Frankenheimera s Frankom Sinatrom, Laurenceom Harveyem i Angelom Lansbury u glavnim ulogama, utemeljenog na istoimenu romanu Richarda Condona iz 1959., "Mandžurijski kandidat" u karijeri Jonathana Demmea predstavlja velik korak naprijed u odnosu na neozbiljno besmislenog prethodnika "Istina o Charlieju" (2002.).
Iako razmjerno ozbiljan i pošten film dobrih namjera koji je izbjegao uobičajene akcijsko dopadljive površnosti i klišeje holivodske srednje struje, "Mandžurujski kandidat" ne doseže ni kvalitetu niti smjernu upečatljivost većeg dijela Demmeova opusa. Dok su u izvorniku temelji postavljeni na hladnoratovskoj krizi i (tobožnjoj) teorijskoj prijetnji infiltracije komunista u vladajuće strukture SAD-a, te je opasan (anti)junak isprana mozga bio marioneta zločestih Kineza, ovom zgodom prijetnju SAD-u (i čovječanstvu) predstavljaju moćnici velike korporacije Manchurian Global kojima nisu važni ideali nego samo novac.
Ovaj predugačak "Mandžurijski kandidat" daleko je od priprostog udovoljavanja priprostim željama publike, no unatoč katkad dobro pogođenom ugođaju, golicanju paranoidnih misli, izvedbenoj i koncepcijkoj suptilnosti te računanju na gledateljevu inteligenciju i njegovo aktivno umno sudjelovanje, pati od neoprostivih boljki tipičnih za političke trilere o teorijama zavjere - opće nejasnosti i preučestale proizvoljnosti u "iznenađujućim" preokretima i novim otkrićima motivacija likova. (J. H.)