Književne nagrade pružaju autorima veću vidljivost i olakšavaju čitateljima put do knjige, mladim pjesnicima daju svojevrsnu potvrdu da se naporan rad isplati – ističe Marija Dejanović, mlada spisateljica koja je lani dobila nagrade za mlade pjesnike “Goran” te “Zdravko Pucak”. U svega nekoliko mjeseci objavila i čak dvije zbirke poezije: “Etika konja i kruha”, za koju je i dobila “Gorana” te “Središnji god”, za čiji je rukopis nagrađena “Pucakom”. Unatoč velikim nagradama, na pitanje može li se u Hrvatskoj živjeti isključivo od pjesničkoga stvaralaštva, Dejanović kratko i jasno odgovara: – Ne može. Unatoč tome, ne prestaje s radom.
– Sad kad su ove dvije knjige izašle, osjećam da je jedno poglavlje mog života dovršeno. Sad želim napisati svoje diplomske radove na studiju komparativne književnosti i pedagogije, upisati doktorat i posvetiti se znanstvenom radu i pisanju treće knjige. Kamo će me to pisanje odvesti, ne znam. Veselim se novim poetskim istraživanjima – govori Dejanović te dodaje kako je na objavljenim pjesmama radila i nekoliko godina. Inspiraciju pronalazi u sitnicama iz svakodnevice, „velikim temama“ iz knjiga koje čita, ali i u sebi, svojim osjećajima, mislima i potrebom za igrom, stvaranjem i izražavanjem.
Honorari nisu dovoljni
Na promociji svoje druge zbirke posjetiteljima je dijelila knjige, a sve to bio je dio performansa “Pjesnici rade ono što vole”.
– S jedne strane htjela sam upozoriti na nedostatno honoriranje književnog rada u našem društvu. Ako se već ne cijene knjige, evo i moje u bescjenje. S druge strane, prikazala sam čin objave knjige kao čin davanja dijela sebe čitateljima – govori Dejanović. Vrlo zanimljivu suradnju ostvarila je i s glazbenicima Sarom Renar i Vedranom Peternelom na poetsko-glazbenom projektu „U privremenom smještaju kod ljudi“, konceptualnoj interpretaciji temeljenoj na njenoj zbirci “Etika kruha i konja”.
– Suradnja sa Sarom i Vedranom bilo je prekrasno iskustvo. U planu je i izdavanje fizičkog EP-a, ali ne bih o tome da ne ureknem – govori Dejanović te dodaje kako se umjetnici međusobno razumiju i bez previše riječi. To je, ističe pjesnikinja, intenzivan oblik komunikacije koji nadilazi unaprijed zadane forme, vrste i žanrove.
Totemska uloga životinja
– Životinje su važni likovi u obje moje zbirke i gotovo totemski predstavljaju različite načine bivanja. Konj je dobar, snažan i strpljiv, pčela je marljiva, razigrana i inteligentna na neki nedokučiv način. One nastanjuju svijet jednako kao i ljudi. Nekad nam nalikuju, nekad su nam posve različite. Promatram svijet kao sustav međuodnosa, pa su tako građene i knjige koje pišem – govori Dejanović koja se uz znanstveni rad još uvijek namjerava držati poezije, iako joj nije stran ni esejistički način razmišljanja.
– Volim biti uronjena u stvari i pisati o nepoznatome, ali drag mi je i pogled izvana – ističe dodajući kako je, unatoč nemogućnosti da donosi kruh na stol, domaća književna scena dovoljno velika za sve koji pisanje ozbiljno shvaćaju.
– Naša scena prepuna je genijalnih autorica i autora. Užitak je čitati ih, razgovarati s njima i svjedočiti stvaranju književnosti iznutra – zaključuje pjesnikinja.