Europa iznutra i izvana, biblioteka Hena coma potpomognuta sredstvima Europske komisije, u romanu “Morfij” četrdesetgodišnjeg poljskog književnika Szczepana Twardocha doista je opravdala svoj naziv. Twardoch je u opsežnom romanu koji je na hrvatski preveo Emilio Nuić doista prikazao kako je to Poljska, jedna od svakako većih europskih država i kultura, izgledala iznutra i izvana u prvim danima njemačke okupacije 1939. godine. Autor, koji početkom sljedećeg tjedna dolazi u Zagreb što nikako ne bi trebalo propustiti, vehementno je i vrlo uvjerljivo, na mahove gotovo halucinantnim tonom ispisao priču u čijem je središtu poljski rezervni časnik Konstanty Willemann. Riječ je o potentnom muškarcu koji je ovisan ne samo o seksu i morfiju koji mu nabavlja putena ljubavnica Salome, nego je itekako ovisan i o stalnom propitivanju i dokazivanju svoje nacionalnosti. Naš Willemann strastveno želi biti Poljak, iako ima podosta njemačke krvi, ponajviše zahvaljujući ocu, njemačkom oficiru plemićkog porijekla, a i majka mu je iz Šlezije što je dodatni izvor njegovih frustracija.
No nije tu riječ samo o krvi. Surovi Twardoch minuciozno nam, u gotovo krležijanskom tonu opisuje Wilemannovu nevjerojatno iščašenu najužu obitelj, raskrinkava odnos oca i majke u kojem je majka apsolutno bila muškarac, a otac samo poslušna krpa. Da apsurd bude doveden do karikature, otac u u Prvom svjetskom ratu čak ostaje bez penisa što mu osigurava vojne počasti, ali i uništava svaki odnos s autoritativnom suprugom. Mladi Willemann čak niti ne zna da mu je otac živ, a to saznaje u burnim vremenima njemačke okupacije Poljske koju nije zaustavio niti prilično slabašan otpor raspadnute poljske vojske na čijoj se strani borio i naočiti Konstanty. Naravno, njegovi roditelji u novouspostavljenoj njemačkoj vlasti u Poljskoj postaju bitni faktori, svatko na svom polju, dok od našeg Konstantyja razjedinjeni poljski pokret otpora zahtijeva aktivaciju njegova nijemstva kako bi djelovao neprijatelju iza leđa u nekakvoj dvostrukoj špijunskoj ulozi.
Konstanty, začudo, pristaje na ovu potencijalno opasnu ponudu što izaziva sukobe čak i sa suprugom Helom i sinom Jurekom, ali posebno s tvrdokornim puncem koji ga nezaustavljivo, čak i šovinistički mrzi i to oduvijek. Boreći se s demonima u sebi i demonima oko sebe, Konstanty Willemann jezdi svojom sudbinom u čemu ga prati i tajnovita paralelna, u najmanju ruku vidovita pripovjedačica koja romanu “Morfij” daje i privlačnu notu nadrealnog i magičnog izdižući ga iznad žanrovskih ladica. Zato “Morfij” nikako nije samo ratni iliti povijesni roman, premda se itekako bavi ratnom poviješću i to ne samo Poljske o kojoj mi u Hrvatskoj i ne znamo previše, nego i istočnog dijela srednje Europe. Twardochova slika okupirane Poljske iznimno je bremenita i tvrda, nasilna, a donekle i politički nekorektna, pa i polemična. Njegov Konstanty Willemann složena je osoba. Nedokazani umjetnik, slabić kojeg iskorištavaju jače, pa i one ženske jedinke, neizlječivi ženoljubac i brakolomac, ali opet čovjek koji ima usađen osjećaj srama i reda, iako mu nije problem ubiti čovjeka-neprijatelja i to na najokrutniji i najprimitivniji, gotovo životinjski način.
A opet, to je čovjek koji ima savjest i emocije i koji može osvojiti simpatije literarne publike, ali ne i izboriti sretniju sudbinu u povijesnom rašomonu u kojem se našla Poljska te rane jeseni 1939. godine. Otvara ovaj prodorni i siloviti roman mnoge teme, ne samo o urođenoj zadatosti muško-ženskih odnosa, nego i o antisemitizmu, nijemstvu i poljskom nacionalizmu, makijavelizmu i distanci koja je potrebna kako bi se neke stvari iz povijesti mogle objektivnije sagledati i ocijeniti. “Morfij” je stoga začudno dobar roman, napisan u višoj brzini, svojevrsno literarno iznenađenje iz Poljske, zemlje o kojoj se u posljednje vrijeme u Europi sve više priča zbog njezina traženja izgubljenog identiteta. A “Morfij” je svakako važna postaja na putu tog traženja i to ne samo za Poljake.
