Michela Houellebecqa patološki ne vole kukavice, nepismeni i neinteligentni

Konačno će u ponedjeljak u Dubrovniku publika pogledati "Elementarne čestice" temeljene na romanu Michela Houellebecqa. Bilo je zamišljeno da se "Elementarne čestice" izvode na plaži u Kuparima, no zbog sigurnosnog rizika predstava je prebačena na Lovrijenac. Roman je adaptirao Velimir Grgić.

– Nazvao me Ivica Buljan i pitao me bih li želio napisati kazališno-filmski scenarij adaptacije legendarnog romana, napraviti nešto posve drugačije od većine do sada viđenog u hrvatskom teatru. Naravno da sam pristao, cijenim i poštujem i Buljanov i Houllebecqov rad. Uz scenarij, odradio sam i casting, tj. predložio većinu glumaca za glavne likove. Bio je to sjajan, izazovan i odličan posao. Zadovoljan ja, zadovoljni naručitelji. Nadam se da ćemo ponovno surađivati, ako treba i na nečemu što će proizvesti još više buke od "Elementarnih čestica" – veli Grgić.

Misli li da je posrijedi subverzivni roman koji je Hrvatskoj sigurnosna prijetnja?

– Zar opet? Zar je stvarno potrebno potkraj srpnja 2015. godine idiotima objašnjavati kakav je i o čemu roman objavljen 1998.? Roman koji je u posljednjih 20 godina preveden na nebrojeno mnogo jezika, izvođen u kazalištu i adaptiran u poznati igrani film? Tko u posljednjih 20 godina nije bio u stanju pročitati jedan od najvažnijih europskih romana novog doba, taj nije zaslužio da mu se išta objašnjava, žao mi je. Nemam ni vremena ni volje za takve kretenarije i političke spletke koje stoje iza prvobitne odluke o zabrani. Sigurnosna prijetnja, kao i prijetnja zdravom razumu, oni su koji su digli frku zbog predstave, a ne Houllebecq – oštar je Grgić.

Koketiraju li taj roman ili njegova adaptacija s pornografijom?

– Kao i svaki Houllebecqov roman, "Elementarne čestice" govore o ljudima. A priča o ljudima priča je o seksu. Pornografija je slatki termin za medije. Ima li seksa u romanu pa zato i u predstavi? Ima. Je li seks pornografija? Ako jest, onda da, pornografski je. Debatiralo se i u Francuskoj 1998. o pornografskoj prirodi "Čestica" pa hajde, s obzirom na to da Hrvatska kasni dvadesetak godina u svemu za većinom Europe, logično je da smo se sada sjetili. Roman, kao i moja adaptacija, priča je o odraslim ljudima napisana za odrasle ljude pa kao takav zasigurno nije za djecu – jasan je Grgić.

Zanimalo nas je smatra li da je adaptacija uskraćena činjenicom da se izvedba preselila s Kupara.

– Valjda. Nije da sam previše upoznat s promjenama, ali da, pretpostavljam da će to na kraju biti prilično drukčija predstava od one koju sam napisao jer je pisana za mnogo veću i raskošniju, da ne kažem kvazifilmsku produkciju. Ali nakon svega, važno je da ide – pragmatičan je pisac. A što misli o Houellebecqovu djelu?

– Genij. Jedan od najboljih književnika svih vremena, savršenog stila i neustrašivog pisma. Briljantan pisac, beskrajno inteligentan i neviđeno hrabar – to se rijetko nađe u jednoj osobi. Oni koji ga patološki ne vole uglavnom su istog zajedničkog nazivnika – nepismeni, neinteligentni i kukavice. Hvala, ali ne želim biti dio tog kluba – komentira Grgić.

Policija nam ušla pod kožu

Hrvatski izdavač proslavljenog Francuza Dražen Katunarić, na pitanje kako je Houellebecq reagirao na dubrovački skandal, kratko kaže:

– Tješio me u mailovima koje smo razmjenjivali. Napisao mi je da Hrvatska ne drži monopol na kukavičluk. Da su se takve stvari znale događati i u Francuskoj, ali nije rekao da su se događale i drugdje u Europi. Mislim da smo po tome ipak jedinstveni. Inače sav svjetski tisak ne bi izvještavao o tome kao o presedanu.

Činjenicu da su o Houellebecqovu djelu u nas javno razmišljali župan dubrovačko-neretvanski i ministar unutarnjih poslova objašnjava strahom i neznanjem.

– U psihijatriji je opisano kako strah udružen s neznanjem stvara osjećaj progonjenosti u sredinama iza kojih stoje desetljeća lova na unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja, borbe protiv "neprijateljske, subverzivne propagande" i kontrarevolucionarne djelatnosti – kaže Katunarić te dodaje kako pritom nije važno čega nas je strah, prijeti li nam u tematizaciji straha opasnost od romana "Elementarne čestice" ili "Pokoravanja" i jesmo li ih uopće pročitali.

– Važno je da netko ubaci bubicu, da se objekt straha fiksira na nešto, makar i pogrešno, i onda se on širi geometrijskom progresijom – kaže Katunarić i nastavlja.

– Osvještenje uvijek dolazi od drugih. Jedini izlaz iz tog začaranog kruga bila je internacionalizacija cijelog slučaja i zato je i odluka o skidanju predstave povučena u trenutku kad je policijski karakter države sablaznio i europske zemlje. Osim što smo pred svijetom pokazali svoje pravo lice na kojemu je preostao pokoji obojeni čuperak od moćnih brčina, nije bilo drugih posljedica. A to što smo skrivali bila je intimna sprega države i policije, držanje pod kontrolom svih događaja, pa i kulturnih s alibijem "sigurnosne procjene".

– Hajka na Houellebecqa – kaže Katunarić – gotovo je koincidirala s memoarima udbaša i bivšeg predsjednika demokratske vlade Josipa Manolića, gdje se potvrdilo i ono što se otprije znalo: da u Hrvatskoj postoji kontinuitet između totalitarizma i demokracije i da su bivše tajne službe kreirale i mentalni krajolik koji danas imamo. Policija ne samo da nam je ušla pod kožu nego se na nju računa i prilikom međusobnih obračuna stranaka, pojedinaca, novinara, čak i intelektualaca. Afera Houellebecq pokazala je kako se danas može policijski misliti, na svakoj razini, od one grube, real-političke pa do najsofisticiranije, intelektualne, književne, više ili manje zahtjevne – konstatira Katunarić te dodaje da svatko s Houellebecqom rješava neke svoje račune, često i stare jer ga podsjeća koje je Houellebecqovo mjesto u književnom svijetu, a koje njihovo.

– Najviše ga mrze zato što je književno potentan i izazovan. Sa svakim njegovim novim romanom najviše pate ljudi od pera regionalnog i lokalnog značenja koji će iz zavisti Houellebecqa proglasiti lošim piscem jer ne mogu preboljeti njegov planetarni uspjeh, značenje i veličinu. A od "Platforme" do "Pokoravanja" i proročku, huxleyevsku i orwelovsku dimenziju. Sve ono što oni nemaju. Žalosno je primijetiti što strast neslobode ima jaka uporišta u Hrvatskoj posvuda, pa čak i u nekadašnjoj Dubrovačkoj Republici, koja je bila četiri stoljeća slobodna kad je ostatak Hrvatske bio u uzama – veli Katunarić koji je i sam, kao izdavač, imao neugodnosti zbog Houellebecqa.

Profitirao bosanski izdavač

– Dogodio se paradoksalni obrat. Muslimanski vjernici koje smo navodno htjeli zaštititi od Houellebecqove satire pokazali su se slobodoumnijima i otvorenijima od tabuiziranih hrvatskih žreca: do te mjere da su neki od bosanskih izdavača shvatili se taj patološki strah posijan u Lijepoj Našoj može i unovčiti, doduše nečasnim sredstvima – ističe Katunarić i nastavlja.

– Kako Houellebecqov roman "Pokoravanje" nije sablaznio nijednog muftiju, imama ni običnog muslimanskog vjernika kad je izišao u ožujku Sarajevu, nego samo HDZ-ove čiste katolike koji se tresu na sam spomen imena Houellebecq, bosanski izdavač Buybook s dva pisca numizmatičara na čelu, Goranom Samardžićem i Damirom Uzunovićem, to je vješto znao iskoristiti. I ne obavijestivši Litteris, koji drži autorska prava za hrvatski jezik, oni su prekršili sve dobre običaje među izdavačima i plasirali knjigu na hrvatsko tržište brzinom svjetlosti, onom istom kojom se širila paranoja koju je pokrenuo župan Dobroslavić. Dosjetili su se da kupe prava za bosanski jezik, dizajniraju knjigu za hrvatsko tržište jer je ovdje popularan, preuzeli srpski prijevod koji su ijekavizirali i u tren oka spekli tu knjigu kao palačinku na ulici da bi je još vruću prodali.

U Hrvatskoj ne postoje mehanizmi koji bi zaštitili izdavače od ovakvih oblika mafioznosti s pravnim pokrićem. Tek sam poslije saznao da je izdavačka kuća Buybook najpoznatija po preotimanju autora. Taj komercijalni gubitak neće omesti Litteris da objavljuje samo kvalitetne književne prijevode, a sam roman "Pokoravanje" u vrsnom prijevodu koji potpisuje Marija Bašić izići će na jesen – veli Katunarić.

>> "Elementarne čestice" između performansa i muzičkog i političkog teatra