Posebna doza ugodne intrige obavija filmove o krijumčarenju, krađama ili nestancima umjetnina u vihoru rata. Scenarističkih materijala za nove ima i kod nas, a važnu ulogu u jednom od njih mogla bi odigrati i docentica sa Sveučilišta u Zadru Antonija Mlikota, jedina osoba u Hrvatskoj koja predaje provenijenciju umjetnina iz razdoblja nacizma u Europi, a koja je relativno slučajno nedavno ušla u trag slici "Utvrđeni grad" Paula Kleea ukradenoj 1969. iz zagrebačke vile u Jurjevskoj 27.
Čuveni gvaš naslikan 1929. dio je umjetničke zbirke njemačke glumice Tille Durieux, koje se ostatak od 19 umjetnina danas čuva u Muzeju grada Zagreba.
U jeku krađe 1969. o skandalu je u više navrata pisao i Večernji list navodeći da je u pitanju umjetnina vrijedna 50 milijuna tadašnjih dinara uz koju je nestao i jedan Chagall te vrijedna kineska plastika. Navodi se i kako je umjetnina misteriozno nestala samo tri dana nakon smrti Zlate Lubienski, ugledne Zagrepčanke i vlasnice vile u kojoj i s kojom je živjela i Tilla Durieux za vrijeme svog boravka u Zagrebu u koji se doselila uoči početka Drugog svjetskog rata.
Slučajno otkriće
Gotovo 50 godina kasnije Antonija Mlikota, surađujući na međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu Transfer of Cultural Objects in the Alpe Adria Region (TransCultAA) koji se realizira kroz istraživački program HERA (Humanities in the European Research Area) i okuplja četiri istraživačka tima iz Njemačke, Italije, Slovenije i Hrvatske, uz pridružene partnere iz Austrije, sliku je pronašla u privatnom vlasništvu u Njemačkoj.
TransCultAA kroz mrežu stručnjaka istražuje transfere kulturnih dobara na području Alpe-Adria u 20. stoljeću.
- U fokusu su nam umjetnine koje su tijekom 20. st. premještane, oduzimane, ukradene, uništavane i raseljavane s prostora Italije, Hrvatske, Slovenije, Njemačke i Austrije. Radeći na projektu, stupila sam u kontakt s kolegicom Johannom Poltermann iz Stuttgarta koja se u okviru svog radnog mjesta bavi isključivo provenijencijom umjetnina. Kontaktirala me u vezi provenijencije jedne Kleeove slike koja se nekada nalazila u zbirci Tille Durieux. Kako smo utvrdile da umjetnina koju ona istražuje nikada nije ušla u bivšu Jugoslaviju, pitala sam ju je li možda kroz istraživanje naišla i na podatke o Kleeovu "Utvrđenom gradu" ili "Gradu", jer se u dokumentaciji različito naziva. Kada mi je poslala sken iz kataloga Kleeovih djela, shvatila sam da se upravo ta davno ukradena umjetnina nalazi u privatnom vlasništvu u Njemačkoj - govori Antonija Mlikota.
Za sliku je, kaže, navedena i provenijencija, ali postoji nelogičnost u vlasničkom lancu. Nakon zabilježbe da je bila u vlasništvu Tille Durieux navodi se da je preko dvije prodaje danas u privatnom vlasništvu, a nakon krađe čak je bila i dva puta izlagana, u Veneciji i Milanu 80-ih. No nitko tada nije primijetio da je riječ o Kleeu otuđenom iz tadašnje Jugoslavije za kojim je bila pokrenuta velika policijska potraga. Spominjala su se u istrazi i kontradiktorna svjedočenja kućnih pomoćnica o tome kada su zadnji put vidjele sliku na zidu vile, potezalo se pitanje njezina neprimijećenog "prelaska" preko granice, zagonetnog muškarca koji je posjećivao vlasnicu vile kao potencijalnog krivca... Pisalo se o istrazi do 1975., no okončana je bez rezultata. Ni kradljivac ni umjetnina nikada nisu pronađeni.
U novonastalim okolnostima zanima nas ima li Hrvatska danas ikakva prava na tu sliku i koji su daljnji postupci koji se mogu poduzeti?
- To nije u mojoj nadležnosti. Ja sam kontaktirala Ministarstvo kulture i obavijestila ih o tome i zainteresirani su za ovo čime se bavim - govori Mlikota.
Kako pak doznajemo, za kulturna dobra prijavljena kao ukradena nema zastare pa je uobičajen proces u slučajevima sličnim ovome da policija prvo locira djelo i zaplijeni ga, a potom nastupa Ministarstvo kulture koje pokreće pravni postupak. O svojim daljnjim potezima u ovom slučaju Ministarstvo kulture poslalo nam je sljedeći odgovor:
"Slika 'Utvrđeni grad' autora Paula Kleea iz oko 1929. godine bila je dio Zbirke umjetnina Tille Durieux, odvojene od Zbirke Zlate Lubienski prema popisu Komisije za skupljanje i čuvanje kulturnih spomenika i starina te se rješenjem Konzervatorskog zavoda Hrvatske 1948. godine stavlja pod zaštitu i proglašava zbirkom javnog karaktera. Regionalni zavod za zaštitu spomenika u Zagrebu 1967. godine donosi rješenje o upisu zbirke u registar pokretnih spomenika kulture.
Gradski zavod za zaštitu i očuvanje spomenika kulture i prirode u Zagrebu dostavio je dokumentacijsku građu i podatke o slici kao dijelu zaštićene zbirke Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na daljnje postupanje. U tijeku je međunarodna potraga te Ministarstvo unutarnjih poslova poduzima sve mjere i radnje u cilju pronalaska kulturnog dobra. Tek nakon završetka policijske istrage te ovisno o njezinu ishodu Ministarstvo kulture odlučuje o daljnjim postupanjima."
Washingtonski principi
Inače, Antonija Mlikota na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru predaje nekoliko predmeta na dodiplomskoj i diplomskoj razini. U fokusu njezina znanstvenog rada uglavnom je umjetnost 20. st., a istraživanje provenijencije umjetnina, koje i predaje, trenutačno je najviše okupira. O stanju provenijencije i tog u Hrvatskoj poprilično zanemarenog dijela zakonodavstva kaže:
- Kod nas se tom problematikom bave tek pojedini kolege u muzejima. Osim toga, prije dvadeset godina Hrvatska je s još 43 zemlje potpisala Washingtonske principe ili deklaraciju o umjetninama konfisciranim za vrijeme nacizma (Washington Principles on Nazi-Confiscated Art). Sve zemlje potpisnice, pa tako i Hrvatska, obvezale su se da će istražiti i identificirati takve predmete, otvoriti sve arhive koji bi pomogli u istraživanju, istražiti predmete koji u navedenom razdoblju i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata ulaze u muzejske i galerijske zbirke, osigurati osoblje koje će pomoći u istraživanju, detektirati "rupe" u utvrđenom lancu vlasništva nad pojedinačnim predmetom, pokušati utvrditi prijeratne vlasnike, osigurati središnji registar takvih umjetnina, razviti mehanizme i procedure kako bi se to riješilo. Dvadeset godina kasnije, iako smo se potpisivanjem deklaracije obvezali na njezinu implementaciju, nije se puno napravilo.
Nisu se osigurala sredstva i osoblje za provedbu takvih istraživanja, a arhivi KOMZA i KOMRAT, krucijalni za tu problematiku, zatvoreni su za vanjska istraživanja u MKRH. Upravo se kroz radionice, konferencije, ljetne škole, kakvu smo jednu iznimno uspješnu međunarodnu ljetos održali i u Zadru u okviru projekta TrancCultAA, te obrazovanjem stručnjaka, stvara kritična masa koja će u budućnosti preuzeti na sebe taj veliki posao koji nas, izvjesno je, sve čeka, bili mi na to spremni ili ne.
Dokaz toga je i ovaj konkretan slučaj koji, kad se rasplete, tko zna, možda i vrati Hrvatskoj njezina "lutajućeg" Kleea.
>> Pogledajte izložbu: 'Da se ne zaboravi Vukovar'
docentica Antonija Milkota treba biti nasa ministrica kulture koja ce s znanjem,voljom i upornoscu vratiti 22,000 umjestnickih djela sto su srbi pokrali,sadasnja ministrica moze mirne duse otici.