Vlaški knez iz Transilvanije Vlad Tepeš III. Dracula (1431.-1476.), koji je ostao zapamćen po neviđenoj okrutnosti, poslužio je irskom piscu Bramu Stokeru kao povijesni predložak za kreiranje lika vampira Drakule. U istoimenom romanu koji je objavljen 1897. godine svijet je upoznao to besmrtno biće koje se hrani krvlju živih kako bi i njih pretvorilo u zlotvore. Iako Stoker nije izmislio figuru vampira, dao joj je njezin suvremen oblik učinivši od Drakule ikonu i simbol koji su nadahnuli generacije drugih autora. Roman nije odmah postao hit, ali odjeknuo je u cijelom svijetu zahvaljujući filmskim adaptacijama koje su postale barem jednako kultne kao izvorno djelo, počevši od slavnog Nosferatua iz 1922. pa do visokobudžetne verzije Francisa Forda Coppole iz 1992.
Georges Bess (1947.) francuski je crtač i ilustrator koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća započeo karijeru u Švedskoj, crtajući razne stripove za švedsko izdanje magazina Mad, da bi od 1976. do 1988. crtao Fantoma, junaka koji je uživao golemu popularnost u Skandinaviji. Susret s Alejandrom Jodorowskim 1986. označio je prekretnicu u njegovoj karijeri i oni tada započinju vrlo uspješnu suradnju koja će ostati zapamćena po zapaženim naslovima kao što su Bijeli lama i Juan Solo. Početkom novog milenija Bess kreće vlastitim putem, preuzimajući na sebe i ulogu scenarista, ali serijama Leela et Krishna te Péma Ling nije uspio ponoviti uspjeh koji je doživio s Jodorowskim sve do 2019. kada je objavio Drakulu.
Na poticaj izdavačke kuće Glénat, Georges Bess prihvatio se stvaranja svoje verzije mita o Drakuli, romana koji je na desetogodišnjeg Bessa ostavio snažan dojam. Prihvatio je ponudu odlučivši se vjerno držati literarnog predloška, u želji da prikaže dušu romana što je moguće bolje. Obdaren svojom poznatom grafičkom virtuoznošću, za table mračne ljepote odabire crno-bijelu tehniku kako bi istaknuo snagu svojih linija i pridao im dah gotike, za njega prilično neuobičajen. Iako je već veteran, Bessove stranice pršte iznenađujućom snagom i energijom, a izniman trud uložen tijekom dvogodišnjeg rada na ovom albumu jasno se vidi na svakoj stranici.
Ipak, usprkos izrazito detaljnom i bogatom crtežu, nadahnutim kompozicijama i čestim izmjenama rakursa, iskusni Bess nikad ne dopušta da mu likovno majstorstvo uguši pripovijedanje. Izbjegavši zamku u koju mnogi autori upadaju pri adaptaciji nekog literarnog djela, Bess ne opterećuje stranice suvišnim blokovima teksta, nego manirom iskusnog redatelja prepušta slikama da ispričaju sve što je potrebno. Pa i više od toga. Jer tajanstvena, na momente čak i psihodelična atmosfera koju uspijeva stvoriti kod čitatelja izaziva gotovo opipljivu tjeskobu i strah, dok su trnci koje osjetite kod pojedinih kadrova itekako stvarni.
Osobno nisam preveliki ljubitelj adaptacija, kako stripovskih tako i filmskih, ali ponekad, ponekad uistinu valja napraviti iznimku. Uostalom, vidjet ćete sami.