Slavni hrvatski dizajner Mihajlo Arsovski koji je oblikovao vizualni identitet 70-ih i 80-ih godina, a čija se djela nalaze i u prestižnoj kolekciji newyorške MoMA-e, preminuo je u ponedjeljak u Zagrebu u 84. godini. U svjetskim okvirima Arsovski pripada generaciji i skupini dizajnera, umjetnika i teoretičara koji polovicom 60-ih, povezano uz pojavu pop-arta, rock-kulture i psihodelije, počinju preispitivati dominantne postavke dizajna i umjetnosti visokog modernizma. Našoj je publici pak najpoznatiji po plakatima za zagrebački Teatar &TD za koji je od sredine 60-ih do 1975. oblikovao sve, od spomenutih plakata do pozivnica i unutrašnjeg oblikovanja što je bio prvi primjer totalnog dizajna u našoj sredini.
Koristeći tipografiju, kolaž, citat i fotomontažu kao temeljne elemente svoje oblikovne metodologije, Arsovski ostvaruje opus u kojem ključnu ulogu igraju osobni stav, kritička distanca i otpor prema konvencijama. Ti radovi i danas su glavni element prepoznavanja Teatra &TD, pa i SC-a u kulturnoj memoriji sredine.
Ove godine dobio je i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelu na području likovne i primijenjene umjetnosti.
Arsovski je rođen 9. srpnja 1937. u Skoplju, no od rane mladosti živi u Zagrebu gdje je studirao povijest umjetnosti i arhitekturu, a 1959. počinje se baviti grafičkim oblikovanjem. Inovirao je hrvatski dizajn i stekao kultni status, no često je bio na glasu i kao ekscentrik zbog svog karaktera i negativističkog i ironijskog pristupa prema svom djelovanju. Posljednjih desetljeća odbijao je pojaviti se u javnosti, nije davao intervjue, a na izložbe je odlazio samo najbližim prijateljima, među kojima su bili Ivan Picelj i Mladen Galić. Gotovo da i nema njegovih javnih izjava, zabilježena je samo jedna koju je medijima dao 2008. u povodu nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva i izložbe koju su mu tada priredili: “Ne želim se ni fotografirati jer više nisam mlad i lijep kao u doba kada su me kao 25-godišnjaka fotografirali na proplanku dok sam bio na radnoj akciji. Molim da me ne primjećuju, to mi je najbliže.”
Bio je izuzetno produktivan autor koji se dotaknuo svakog područja grafičkog dizajna: od oblikovanja novina (SL, Polet, Pop express, Telegram) i časopisa (Razlog, Život umjetnosti, Prolog, Teka), kataloga, vizualnih identiteta, signalizacije preko ambalaže, postava izložbi, filmskih špica, omotnica ploča, namještaja i unutarnjeg uređenja prostora, pa i oblikovanja pisma.
Uspješnost njegova rada potvrđuje i podatak da je jedini dizajner iz bivše Jugoslavije koji ima natuknicu u knjizi Alana & Isabelle Livingston “The Thames & Hudson Encyclopaedia of Graphic Design & Designers” (1992.), a posvećene su mu i dvije stranice među 118 biografija najvažnijih svjetskih grafičkih dizajnera iz razdoblja od 1960-ih do danas (poput Otta Aichera, Miltona Glasera, Wima Crouwela, Massima Vignellija, Paule Scher, Nevillea Brodyja ili Stefana Sagmeistera) u jednom od najsveobuhvatnijih pregleda svjetskog grafičkog dizajna, knjizi Jensa Müllera & Juliusa Wiedemanna “The History of Graphic Design: 1960–Today” (Taschen, 2018.), kažu u Hrvatskom dizajnerskom društvu. Poslovično samozatajan i nesklon pojavljivanju, imao je samo jednu autorsku izložbu plakata, u Galeriji SC-a 1972. Po želji umjetnika, posljednji ispraćaj bit će u krugu obitelji.