Sinoć je u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija održan 20. Chansonfest. Dupkom ispunjeno gledalište potvrdilo je i ovu godinu da interes za ovakvim glazbenim sadržajem specifičnim za Zagreb itekako postoji. Na ovu značajnu obljetnicu program je započeo s pjesmom „Još uvijek ne znam neke važne stvari“, u spomen na njene autore, nedavno preminulog hrvatskog skladatelja, dirigenta i producenta Peru Gotovca i hrvatskog pjesnika Zvonimira Goloba kojem je bio posvećen prvi Chansonfest 1998. godine.
Prisjećanjem na važne skladatelje i autore nastavilo se i izvedbom Ksenije Erker koja je otpjevala pjesmu još jednog hrvatskog pjesnika Željka Sabola „Blagodat je san“ na glazbu Zorana Mišolongina. U večeri u kojoj je dominirala dojmljiva interpretacija učesnika Igora Brešana, Ante Toni Jankovića, Mladena Medaka Gage, Magdalene Mandure, Žige, Narcisa Vučine, Milka Kiša, Hrvoja Hegedušića te bendova Filmmusicorchestar i Zagreba Bakan Jazz band vidjela se bogatstvo scene koja podjednako zaokuplja starije, ali i mlađe izvođače. Voditelj programa Vojo Šiljak svojim se duhovitim najavama pobrinuo za ležernost programa, a publiku je od srca nasmijao najavom debitantice na Chansonfestu, Zdenke Kovačićek, koja ove godine slavi 60. godina svoje glazbene karijere. Od samog početka Chansonfest bio je festival na koji su dolazili umjetnici iz cijelog svijeta pa je tako na prvom svoj recital imao francuski šansonjer Marc Robin, potom su uslijedili nastupi glazbenika Eugenia Bennata, Corine Milian, Igora Šebe, Marie Mayer, Elzbiete Okupske te mnogih drugih, a da zadrži status međunarodnog festivala ove se godine pobrinuo slovenski pjevač Lado Leskovar. Sve pjesme odsvirane su u pratnji sjajnog Chansonfest ansambla kojim je dirigirao Josip Cvitanović.
Drugi dio festivala bio je posvećen Zvonku Špišiću, poznatom zagrebačkom pjevaču šansone, skladatelju, likovnom umjetniku i jednom od utemeljitelja Chanosnfest-a. Kako je naglasio umjetnički direktor Chansonfest-a, Hrvoje Markulj, trebao je to biti rođendanski koncert, a umjesto toga bio je koncert s poštovanjem i zahvalnošću prema glazbi koju je stvorio. Nije bilo lako odabrati samo nekoliko pjesama, ali one koje su izvedene sinoć u „Komediji“ pokazale su svu širinu Špišićevog skladateljskog dara. Njemu u čast pjevali su neki od najboljih pjevača i pjevačica koji su svojim iznimnim interpretacijama i zanimljivim aranžmanima udahnuli novi život glazbenim klasicima. Izvedbe „Zvona moga grada“ Đanija Stipaničeva, „Milioner“ Jacquesa Houdeka, „Dalmatinska elegija“ Ervina Baučića zaslužile su ovacije publike, a zanimljivo je bilo čuti kako Špišićevi veliki hitovi zvuče u izvedbi sjajnih Gelato Sisters, Helene Bastić te Zrinke Posavec čijom je izvedbom pjesme „Život moj“ završen još jedan Chansonfest.
Lijepa večer puna nostalgije i prisjećanja na velikane koji su svojim radom zadužili hrvatsku glazbu završila je dugotrajnim pljeskom svim sudionicima na sceni. Priliku da im zaplješće nije propustila ni legendarna Gabi Novak kao i mnoge druge poznate osobe.
Zaslužio je da jedna ulica na Trešnjevci dobije njegovo ime. Iako je Tratinska staro i tradicionalno ime ja predlažem baš nju jer je spominje u "Trešnjevačkoj baladi" ( siđite na jednoj od šest tramvajskih stanica). Iako bi neki zagovarali tradicionalno ime, podsjećam da je već jedna ulica sa starim imenom preimenovana po zaslužnom građaninu ( Drvinje u Golikovu ). A naš Zvonko bi to svakako zaslužio.