Kazališna sezona u Zagrebačkom kazalištu mladih još nije gotova. Iako je ansambl odigrao zadnju zagrebačku predstavu i proslavio nagradu koju je Molièreov \"Tartuffe\" u režiji Jerneja Lorencija osvojio kao najbolja predstava na 37. Danima satire Fadila Hadžića (a u istoj je predstavi nagrađen Krešimir Mikić za naslovnu ulogu), prije ljetnog odmora čeka ih još i zahtjevno gostovanje u Lisabonu. No u još je većem poslu ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč koja upravo završava selekciju predstava za Festival svjetskog kazališta kojim, sada već tradicionalno, u rujnu počinje svaka nova sezona ovog kazališta, ali i zagrebačkog teatra u cjelini. Problem, naravno, nije u nedostatku dobrih djela na europskim pozornicama, nego su to financije. Festival ove godine, u svom jedanaestom izdanju, mora preživjeti s manje novca nego lani pa su tako za sada dogovoreni termini gostovanja četiriju predstava. – Svaka od njih bit će kazališna senzacija jer zapravo nam se svojim novim djelima vraćaju najvažniji kazališni redatelji današnjice – najavljuje Dubravka Vrgoč. Ugovor za peto gostovanje je pred potpisivanjem, a ona se nada da će u osam dana Avignona koji su pred njom dogovoriti i šesto gostovanje te tako zaokružiti ponudu na ovogodišnjem festivalu.
Opstanak nakon strasti
– Ove ćemo godine festival malo rastegnuti – objašnjava Dubravka Vrgoč i kaže kako zna da postoje ljudi koji to ne vole:
– Dio publike voli kada su festivalske predstave raspoređene u dva, najviše tri tjedna rujna, ali ovog puta morali smo se voditi i terminima koje naši gosti mogu izdvojiti za dolazak u Zagreb. Počinjemo 10. i 11. rujna i to na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a primjerice 26. i 27. rujna vidjet ćemo, na sceni ZKM-a, \"Dugo putovanje u noć\", predstavu koju će Toneelgroepe iz Amsterdama premijerno izvesti 25. kolovoza, dok nam \"King Size\", predstava iz Basela, stiže na početku listopada.
Pitamo stoga po kojem je ključu odabrala predstave za ovaj festival, a Dubravka Vrgoč ističe kako je svjesna da postoje i očekivanja da se na festivalu nakon deset izdanja nešto bitno promijeni, ali kako je njeno mišljenje da on mora \"prirodno ići dalje\" te objašnjava:
– Bit je svega dovesti u Zagreb europske predstave koje se čine najzanimljivijim u datom trenutku. Sada smo pratili neke od velikih europskih redatelja i pomake u njihovu stvaralaštvu. Stoga će ovaj festival pokazati kako je moguće da se jedan redateljski rukopis razvija i postaje drugačiji, a vezano uz stvarnost koja nas okružuje. Stoga je posebno važno da festival otvara jedno neobično teatarsko čitanje Thomasa Manna, njegove \"Smrti u Veneciji\" redatelja Thomasa Ostermeiera. Njega smo gledali kao redatelja najvećih klasika; Zagreb je na Festivalu svjetskog kazališta već vidio njegova \"Hamleta\" i \"Othella\", ali prve godine i Ibsenovu \"Noru\", a sada nam dolazi jedan novi Ostermeier koji je krenuo u eksperiment. Ova je predstava po atmosferi više Viscontijev film, zapravo viđenje tog filma iz perspektive Europe današnjice, Europe koja se nalazi u krizi, recesiji, dekadenciji, koja nije ona ista kao u romanu Thomasa Manna. Ovdje čak nije toliko tema pedofilija, koliko je tema strast, kamo može ići ljudska strast, kakva je to strast koja nas pokreće ili, u ovom slučaju, vodi u smrt. Ta je smrt naglašena u baletnom završetku predstave, sastavljenom od impresivnih slika, koji postavlja pitanje ide li cijela naša civilizacija prema smrti i postoji li mogućnost da sve ovo kroza što prolazimo okrenemo na nešto pozitivno.
Dubravka Vrgoč upozorava i na povratak redatelja Ive van Hovea kojeg je zagrebačka kazališna publika upoznala i zavoljela u predstavi \"Premijera\" koju smo vidjeli prije dvije godine. On se sada okrenuo suvremenoj klasici i dolazi s djelom Eugenea O\'Neilla \"Dugo putovanja u noć\", obiteljskom dramom o alkoholizmu. I ta je predstava zapravo drama o našem vremenu, našim slabostima.
– Ova je predstava važna za hrvatski teatar u cjelini jer govori o tome kako se danas mogu raditi suvremeni klasici, a mi kao da za to još nismo našli pravi način. Lakše nam je u teatru čitati Shakespearea ili Molièrea, Martinića ili Matu Matešića nego čitati nekog tko pripada 20. stoljeću i tko piše o problemima koji nam se čine istovremeno i predaleko i preblizu. A ova predstava dokazuje da je O\'Neill i pisac našeg vremena – kaže Dubravka Vrgoč.
Treći veliki redatelj koji nam sigurno dolazi jest Christoph Marthaler, ovog puta s komornom predstavom \"King Size\" – troje glumaca u predstavi u kojoj se jako puno pjeva, tako da je ona gotovo glazbena forma, a ne klasični teatar. To je vrlo duhovita priča koja korespondira s histerijom našeg vremena i propituje naš odnos prema kiču te dobrom i lošem ukusu.
Pričam ti priču
Četvrta predstava \"Oluja dolazi\" djelo je redatelja Tima Etchellsa koje je prošle godine oduševilo publiku u Avignonu. Ona govori o tome je li moguće ispričati priču.
– Ovdje je riječ o specifičnom kazališnom događaju koji u snažnu interakciju uvlači i publiku – kaže Dubravka Vrgoč i objašnjava da postoji mogućnost da na festivalu vidimo i jednu od danas najzanimljivijih belgijskih kazališnih skupina, a financije će odrediti sudbinu potencijalnog šestog naslova.
– Svaka od ovih predstava bit će drugačija jer su takva i očekivanja redatelja čija smo djela već vidjeli. One su zapravo svojevrstan putokaz u radu velikih redatelja i dokaz da europski teatar u ovom trenutku nema neku glavnu smjernicu kojom se kreće. U ovom trenutku doista ne postoji ništa što bi objedinilo trendove u europskom teatru, već postoje samo veliki redatelji i njihova kreativnost kojom obrađuju vrijeme u kojem živimo, a koje je po svemu sudeći velika prekretnica. Teatar je na neki način očito došao do zida i što se tiče institucija i što se tiče estetike kakvu publika poznaje. Već dugo nemamo nešto što bismo mogli nazvati novim formama i zato ovo jest posebno zanimljivo, jer ovo su načini na koje ovi redatelji tragaju za tim novim formama – objašnjava Dubravka Vrgoč.
A o putu u kreativnost kojim Vrgoč vodi Zagrebačko kazalište mladih možda najbolje svjedoče brojke. Iza ZKM-a je, naime, sezona kakvom se ne može pohvaliti nijedno drugo hrvatsko kazalište:
– Imali smo čak 11 premijera i osvojili smo nagrade. Usto smo imali više od dvadesetak gostovanja i to u najvećim i najvažnijim europskim prijestolnicama teatra poput, primjerice, Pariza i Berlina, ali i na važnim festivalima. Stoga smo ovo nazvali \"sezona svih sezona\" i ponosni smo da smo sve to preživjeli i da smo pokazali da se može. Naravno, za ove su brojke i te kako zaslužna sredstva Europske unije koja smo dobili u sredini sezone i bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće – objašnjava Dubravka Vrgoč, koja u prvi plan stavlja glumački ansambl koji je na svojim plećima iznio sav ovaj posao, te naglašava:
– Potvrdili smo da u europskom teatru ZKM ima što reći pa je i red da nam on svake godine na početku sezone, kao poticaj i misao vodilja, dođe u goste.