Dok uz pomoć svojevrsnog psihijatra briše sjećanja na ljubavnu vezu s impulzivnom Clementinom, običan, dosadan i nezanimljiv sredovječni newyorški službenik Joel Barish shvaća da su mu dani provedeni s njom najdragocjeniji trenuci života.
Bilo zato što mu je to najcjelovitiji i najzaokruženiji scenarij, bilo zato što je ovom prigodom došlo do najsretnijeg spoja s redateljevom vizijom, nadrealistička romansa "Vječni sjaj nepobjediva uma" dosad je najuspjeliji i najbolji film nastao po predlošku trenutačno najprepoznatljivijeg američkog (hollywoodskog?), pa i svjetskog scenarista Charlieja Kaufmana ("Biti John Malkovich", "Adaptacija").
Riječ je o jednom od onih filmova za kojima kukaju tzv. zahtjevniji filmofili i jednom od onih čiji tvorci nisu zaboravili vrijeme kada su na vrhunskoj cijeni bila djela francuskog novog vala, talijanskog realizma duše i sukladnih modernističkih smjerova i podsmjerova.
Djelo organizirane, ali nesputano razigrane maštovitosti računa na gledateljevu želju i sposobnost sudjelovanja u građenju priče, te ga poziva da se prepusti izazovnom snolikom putovanju čiji "vođe puta" zavidnom slobodom koriste mogućnosti koje im pružaju njihova "sredstva za rad".
Događaji slobodno skakuću iz budućnosti u prošlost i obratno, zvukovi nisu tu da bi ozvučili ono što vidimo nego da bi dodali novu dimenziju, prizorišta se pretvaraju iz jednog u drugo, slika se zrcalno okreće, predmeti i ljudi nestaju u kadru, u stanu kiši, automobili padaju s neba i događaju se kojekakve druge nevjerojatne zgode, a opet se sve čini dovoljno uvjerljivim - s jedne strane zbog toga što se većina toga zbiva u mislima glavnog junaka, a s druge zbog toga što se nadrealističke slike i zbivanja grade isključivo uz korištenje običnih predmeta iz svakodnevice i događaju se u stvarnim, svakodnevnim prostorima.
Premda su glavni junaci razmjerno nesimpatični i donekle klišejizirani, njihov kompliciran odnos obojen je brojnim nijansama uvjerljivosti i prepoznatljivosti.
Uza sva ironična, pa i cinična zapažanja, pričom se provlači crta dirljive nježnosti u razumijevanju i doživljavanju čovjekove potrebe da bude voljen i prihvaćen, a ukupni dojam je onaj romantičnog vjerovanja u svojevrsnu neizbježnost sudbinom zacrtane ljubavi. (J. H.)