Svečanom dodjelom nagrada završile su 37. Gavelline večeri. O svim je nagradama odlučivao tročlani žiri u sastavu: Ivan Planinić, redatelj Darko Stazić, glumac i Željka Udovičić Pleština, dramaturginja i predsjednica žirija. Najbolja predstava tako je „Ćelava pjevačica“ gostiju iz Crne Gore, dok je najbolji redatelj Boris Liješević. Dodjeljene su i dvije glumačke nagrade, za koje u obrazloženju žirija stoji:
- Nagrada za najbolju mušku ulogu, za kreaciju Jape u predstavi "Slučaj vlastite pogibelji", nastaloj u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu i HNK-a Ivana pl. Zajca iz Rijeke, u režiji Ivana Plazibata, dodjeljuje se - Ljubomiru Kerekešu. Njegov Japa moćno na scenu donosi čitave svjetove u kojima prepoznajemo nesretnoga pojedinca u raljama sistema, čovjeka u muci razapetog između vlastitoga morala i zakona. Iako nije riječ o tzv. glavnoj ulozi, Kerekeš čudesnim sklopom glumačke virtuoznosti i promišljanja lika u kontekstu kako predstave tako i nivoa značenja dramske funkcije, svojim višeslojnim razumijevanjem tragike lica koje igra, podneblja u kojem se radnja događa postaje fokalizator kroz koji doživljavamo priču te upravo kroz njegovu ulogu doživljavamo tragiku nepromjenjivosti svijeta u kojem živimo, hrvatske zbilje....
Nagrada za najbolju glumicu pripala je Bojani Gregorić Vejzović, a svoju je odluku stručni ocjenjivački sud obrazložio sljedećim riječima:
- Nagrada za najbolju žensku ulogu za interpretaciju Majke u istoimenoj predstavi Gradskog dramskog kazališta Gavella, u režiji Enesa Vejzovića, dodjeljuje se - Bojani Gregorić Vejzović, koja je virtuozno i glumački nadmoćno stvara svoj svijet posesivne, narcisoidne, ali nesretne i izgubljene majke koja se ne može i ne zna pomiriti s odrastanjem vlastitog djeteta, s njegovim napuštanjem roditeljskog gnijezda. Bojana se, gradeći ulogu Majke, vješto poigrava realnim i surealnim, ona hrabro scenski istražuje granice kako vlastitoga umjetničkog ludusa s jedne strane, tako i majčinog ludila s druge. Takva je njezina Majka istovremeno i divlja i ranjiva, i hladna i naivna. Satkana od kazališno provokativnih suprotnosti. Balansirajući rubovima žanra Bojana dopušta potisnutim emocijama te Majke da provaljuju u trenucima kad ih najmanje očekujemo, ona nam uzbudljivom lakoćom osigurava pogled u nutrinu jedne nesretne egzistencije kroz pukotine duše žene koja se više ne može snaći. Ni u vremenu ni u vlastitom životu.
Nagrada za najbolje redateljsko ostvarenje za režiju predstave "(Pra)Faust"prema tragediji Johanna Wolfganga Goethea, u izvedbi Beogradskog dramskog pozorišta, pripala je Borisu Liješeviću, za kojeg žiri tvrdi:
- Liješević se prilikom uprizorenja ovoga kapitalnog djela o ljudskoj propasti zbog pohlepe, zbog materijalističkog sljepila, odlučuje prodrijeti u kazališnu iluziju sasvim neočekivano gradeći predstavu otvorene, gotovo brechtovski začudne forme. On, naime, na tragu vlastite poetike na pozornici stavlja u intrigantan suodnos narativno i dramsko, pronalazeći uspješno autentičnost i scensku istinu. Njegovo teatarski zanimljivo i provokativno tumačenje Goetheove romantičarske tragedije tijekom predstave duhovito se poigrava s očekivanjima publike, konkretno i simbolički brišući granice između njih i nas, glumaca i gledatelja, stvarajući zajednički prostor, ali pri tome istovremeno uspješno traga za tajnama ljudskog postojanja...
Najvažnija nagrada festivala, ona za najbolju predstavu u cjelini pripala je predstavi “Ćelava pjevačica” Eugena Ionescoa u produkciji Centra za kulturu Tivat, u, nažalost zadnjoj režiji velikana teatarske umjetnosti Jagoša Markovića, a žiri je oduševio način na koji je ovaj redatelj transponirao originalni tekst klasičnog djela teatra apsurda u specifični jezični idiom, onaj koji se govori u Boki Kotorskoj.
- Time je evocirao minula vremena mediteranskog života, što je nadograđeno nadahnutom grotesknošću glumačkog ansambla, istaknuo je žiri u svojim obrazloženjima.