Rijetko se neki godišnji rezime, i to još onaj koji izlazi uoči samog Božića, može povezati s božićnim ozračjem. No u kazališnoj 2023. godini dogodilo se čudo koje možemo označiti zamalo „božićnim“ jer Zagreb, glavni grad svih Hrvata, konačno kraj kalendarske godine dočekuje s novom kazališnom dvoranom. Jest da je mala, ali tehnički je sjajno opremljena. Prima samo 99 gledatelja. No činjenica da je u sklopu obnove i rekonstrukcije Dramskog kazališta Gavella izgrađena i Mala Gavella konačno označava trenutak u kojem je hrvatsko kazalište (ili barem kazalište u metropoli) zakoračilo u 21. stoljeće. Kako drukčije opisati (o)tužnu činjenicu da je od 14. listopada 1895. godine, kada je car Franjo Josip svečano otvorio zgradu novoizrađenog Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, metropola uspjela izgraditi samo dječje kazalište Trešnja, koje je bilo dovršeno krajem 1999. godine, dok se sva ostala kazališta nalaze u prostorima koji su za njih prilagođeni i adaptirani.
I zato svaki put kada zakoračite u Gavellu, to kazalište koje je nastalo sada već davne 1953. godine kao „pokret otpora“ grupe redatelja i glumaca koji su težili nekom novom, drukčijem i modernijem teatru, pomislite na to da smo i ovaj put mogli imati tek popravljeni krov atrija, bez nove izvedbene dvorane. A ta je dvorana nasušno potrebna samoj Gavelli, koja doslovno „vozi“ na mlazni pogon otkako se konačno vratila pred publiku i premijere reda na tjednoj bazi, ali i Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj, zemlji koja se još uvijek u kulturu zaklinje prigodničarski. Toga ćemo se naslušati u superizbornoj 2024. godini jer na kartu kulture i ulaganja u nju kod nas se igra najčešće kada su na stolu obećanja koja nitko ne misli ispuniti.
1. Hamlet
Balet, HNK Zagreb, režija i koreografija Leo Mujić
Već je na premijeri bilo jasno da je baletni „Hamlet“ koreografa i redatelja Lea Mujića kazališni događaj godine: veliko i promišljeno umjetničko djelo koje slavi baletnu umjetnost, ali i istinski spektakl kakav nasušno nedostaje kazalištima u Hrvata. Tko ne vjeruje, neka pokuša nabaviti ulaznicu, jer i tri izvedbe koje su najavljene za veljaču rasprodane su isti dan kad su ulaznice puštene u prodaju. Da, Zagreb ima vjernu i predanu baletnu publiku, ali Mujić je kao autor narativnog baleta, kako on sam zove svoje radove, u svakoj svojoj novoj autorskoj pustolovini bolji i drukčiji. Fascinira način na koji on raspleše cijeli baletni ansambl, ali i točno „ugodi“ glazbu koja točne emocije „svira“ u plesačima, kao i nama koji zapanjeni i zadivljeni gledamo iz mraka. Čini se tako jednostavnim, ali baš to je umjetnost s velikim U.
2. Moji tužni monstrumi
Dramsko kazalište Gavella, režija Vito Taufer
Mate Matišić u punoj je formi. To je najkraći opis njegova novog dramskog triptiha koji je zrcalan odraz na temu „što je bilo kasnije“, nakon drame „Ljudi od voska“, koja je nakon praizvedbe podigla mnogo prašine u javnosti i uposlila mnoge zle jezike (uglavnom one koji se kazalištem bave tako da ga ne posjećuju). Autor ovdje istražuje tanku granicu između zbilje i fikcije, i to na najtežem mogućem poligonu – vlastitom životu. Ili barem na onom za što javnost vjeruje da je njegov život. Puno je tu ironije, čak i samoironije, mnogo društvene kritike, ali ovog puta na malo ležerniji način, kakav do sada kod ovog autora nismo vidjeli. Suptilna režija i odlični glumci tako su od drame kojom je otvorena obnovljena velika dvorana Gavelle načinili dramski događaj 2023. godine.
3. Slučaj vlastite pogibelji
HNK Varaždin, režija Ivan Plazibat
Tko je želio na premijeru nove drame HNK Varaždin stići spreman, doista nije imao mnogo vremena. Naime, u istom tjednu kada se najnoviji (i dugoočekivani) roman Kristiana Novaka našao u knjižarama gledali smo njegovu dramatizaciju na sceni kazališta kojem ta priča geografski i jezično i pripada. Važna je to predstava ne samo zbog tema koje otvara i poruka koje nosi već i zbog toga što se u nas vrlo rijetko dogodi da neki od intendanata „zgrabi“ roman dok je on još u nastajanju. Ovo je napravila Senka Bulić i za to joj treba odati priznanje. Predstava je na neki način nastajala paralelno sa zadnjim finim brušenjem romana, Kristan Novak sam je raspisao neke scene koje su pratile dramatizaciju, koju je radio redatelj Plazibat, a HNK Varaždin (u koprodukciji s HNK Rijeka) dobio je hit predstavu koja će – nadamo se – u 2024. proputovati Hrvatsku.
4. Što na podu spavaš
Gavella, SNP Novi Sad, NP Sarajevo, MESS, režija Kokan Mladenović
I opet smo u Gavelli, jer iako je ova predstava izvan Hrvatske igrala u 2022. godini, domaća ju je kazališna publika vidjela tek na kraju studenog 2023. godine, kada su njezinom premijerom otvorene Gavelline večeri. Predstava je nastala po istoimenom romanu Darka Cvijetića, a njezina je posebnost u redateljevoj zamisli da je autor cijelo vrijeme na sceni sa svojim junacima. Ratna priča time postaje snažna antiratna poruka, a to što je Cvijetić cijelo vrijeme s glumcima na sceni priču razdvaja u dva glavna rukavca. Prvi i najvažniji je težak i sumoran ratni dio, dok nosi svojevrstan književno-kazališni sloj u kojem se junaci priča obračunavaju s autorom. Je li sve baš tako bilo? To je glavno pitanje tog sloja predstave, pitanje koje snažno odjekuje u svakom gledatelju i iznova potvrđuje koliko su ratna zbivanja u Bosni i Hercegovini bila složena i krvava. Ovo nije kazalište koje zabavlja, već ono iz kojeg se izlazi utrobe zavezane u čvor. Zato i jest važno!
5. Digitalno sama
Empiria teatar, režija Iva Srnec Hamer
Žene su zavladale monodramom! Sve je počelo još na samom kraju 2022. godine kada je Lucija Barišić briljirala u vlastitoj monodrami „Final act – Posljednji čin“, intimnoj i potresnoj priči o smrti, u kojoj ova glumica i autorica uspijeva na nevjerojatan način utješiti publiku. U 2023. izdvojile su se dvije monodrame i opet su na sceni glumice. „Digitalno sama“ počinje koronom, da bi onda sloj po sloj kroz priču jedne mlade žene progovorila o slojevima samoće koji se provlače kroz njezin život, od djetinjstva pa do trenutka u kojem se čini da baš svi žive njezin osamljen i izoliran život. I svemu tome treba dodati virtualni svijet koji krije samoće druge vrste. Autoricama treba odati priznanje što u sklopu nimalo lake priče uspijevaju i nasmijati publiku, a glumica Petra Svrtan onaj je “kotačić” u tom ženskom „stroju“ zbog kojeg priči vjerujemo i zbog kojeg je pamtimo.
6. Tiha noć
HNK Split, režija Goran Golovko
Vratite dite materi! Istinu ove poruke naučili smo u godini u kojoj se obilježila stota godišnjica rođenja Miljenka Smoje, kroničara Dalmacije kojem ni vrijeme ni politika nisu uspjeli nauditi na duge pruge. Da, bio je gurnut na marginu (čak i izvan nje) devedesetih, na posljednji ispraćaj nije mu došao ni Boris Dvornik, ali njegova djela ipak su tu da ostanu. Iako se zagrebačka Komedija nije proslavila „Velim mistom“, HNK Split puno je bolji posao obavio s „Našim malim mistom“, počevši od činjenice da su odabrali tek jednu epizodu serije, urnebesnu „Tihu noć“, koja se u TV seriji zove „Borbena polnoćka“. U Smojino tkivo glavne priče Ivica Ivanišević utkao je detalje iz života i braka Miljenka i Lepe Smoje, koji se doslovno “išetaju“ iz groba ravno pred publiku.
7. Visibaba
Teatar &TD, režija Sanja Milardović
Tri su žene pisale tekst za „Visibabu“, drugu moćnu žensku monodramu koja se nalazi na ovogodišnjoj listi najboljih predstava. Glumica Lana Barić, redateljica Sanja Milardović i dramaturginja Nikolina Rafaj u ovu su priču utkale svim ženama dobro znane strahove, one najgore koji se javljaju dok čekaš pred nekom liječničkom ordinacijom i doslovno se treseš od straha očekujući najgoru dijagnozu. Kroz strahove junakinje ove predstave, koja se (vrlo simbolično) zove „Visibaba“, prelama se njezin cijeli život, izgubljene iluzije i njezin karakter, u epizodama u kojima se mogu prepoznati gotovo sve žene. Sve to u konačnici postaje poligon za demonstraciju glumačke izvrsnosti Lane Barić, prvakinje Drame HNK Zagreb.
8. Dražen
HNK Šibenik, Kazalište Trešnja, režija Paško Vukasović
Predstavu o djetinjstvu i mladosti Dražena Petrovića, košarkaškog Mozarta čija je karijera odavno prerasla sportsku veličinu, prvi su vidjeli Šibenčani na Međunarodnom festivalu djeteta, da bi se zagrebačka premijera održala na Draženov rođendan 22. listopada. Priča je to koja počinje prvom košarkaškom loptom, proteže se kroz školske zgode i nezgode kao i prvi poljubac, da bi završila prvom legendarnom pobjedom, onom koja je Šibenki donijela prvenstvo bivše države. Vrlo suptilno autori su izbjegli sve ono što je bilo poslije, pa tako i tragičnu pogibelj sportske legende. I time je „Dražen“ predstava i za djecu, koja govori o velikom trudu i radu koji su za tu veličanstvenu karijeru bili važniji od talenta. Tijekom 2024. predstava će putovati Hrvatskom i zaista je, zbog te najvažnije poruke, treba vidjeti što više djece.
9. Gran Bolero
Zagrebački plesni ansambl i slovenska EN-KNAP Grupa, koreograf Jesús Rubio Gama
Druga velika plesna predstava na ovogodišnjoj listi kazališnih uspješnica je „Gran Bolero“, emocijama nabijena plesna slovensko-hrvatska koprodukcija koja doslovno publiku tjera da sat vremena i ne trepće. Prema motivima spektakularnog Ravelova Bolera glazbu je skladao José Pabla Pol, a frenetična koreografija složena je tako da se čini da 70 posto vremena izvedbe plesači samo hodaju i(li) trče po sceni. No kada se tom jedinstvenom plesnom vrtlogu dodaju svi njihovi dodiri, skokovi, podrške i dueti, dojam je – čista emocija. Svaki pomno osmišljen i izveden pokret ovdje slijedi autorovu misao kako upravo Bolero pokazuje da su ples i glazba najbolji spas od samoće, a to je poruka koja se u današnjem otuđenom svijetu čini još važnijom.
10. Legenda
Gavella, režija Ivan Planić
Taman pred Uskrs 2023. Gavella je još imala status beskućnika i zato se s ovim Krležinim djelom, a tekst su za ovu prigodu adaptirali redatelj Ivan Planić i dramaturg Dubravko Mihanović, vratila u prostor tunela Grič. Pokazalo se to i više nego uspješnim, baš kao i počelo da nijedan slavni autor prošlosti, pa ni Krleža, nije toliko „svet“ da ne bi podnio neko novo umjetničko čitanje. I tako se dogodilo, vjerovali ili ne, prvo scensko izvođenje Krležine „Legende“ u Hrvatskoj. „Legenda“ koju smo vidjeli jasno je svjedočila procesu u kojem se veliki pisac prvo razočarao, a zatim i obračunao ne toliko s kršćanstvom, koliko s Crkvom kao institucijom koja se u određenim povijesnim periodima postavila na poziciju važniju i veću od Boga. No postavilo se tu i pitanje možemo li se na isti ili sličan način danas obračunati s Krležom. Nismo dobili jasan odgovor, ali prvi korak na putu koji vodi u novo čitanje naših klasika – velik je korak
